Kolumne

Može li Evropska unija

U kojim granicama Evropska unija treba da se prostire, na kojim principima i kriterijumima treba da funkcioniše, neka su od pitanja koje Evropljani na početku svjetske izborne godine postavljaju sami sebi.     

Može li Evropska unija
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Može li i pored nagomilanih aktuelnih problema i čvrsto ukorjenjenih različitosti nacionalnih tradicija, Unija postati iole strukturalno jedinstvenija i organizaciono funkcionalnija, pogotovo u bržem i jednostavnijem donošenju odluka od opšteg značaja, i može li shodno svojoj veličini i geopolitičkim pogodnostima povratiti poljuljani politički kredibilitet i staru slavu? 

Dok desetine hiljada nezadovoljnih farmera, poljoprivrednika i drugih nevoljnika na ulicama gradova širom Evropske unije, ogorčeni politikama svojih vlada u proteklom periodu, traže odgovore na preuranjene mjere evropske zelene agende u zaštiti okoline, poljoprivredi, i ekonomiji, dotle evrospketicizam i populizam sve dublje i sve intezivnije preuzimaju glavne političke tokove Unije.    

Napomena: Evropska unija je nadnacionalna, ekonomska i politička unija evropskih država nastala integracijama 27 od 44 države Evrope. Prostire se na 4.233 miliona km2, više od 40 odsto površine kontinenta gdje živi skoro 450 miliona stanovnika, više od 60 odsto populacija Evrope. Treća je ekonomska sila svijeta sa oko 197 miliona zaposlenih radnika, sa procjenjenim nominalnim BDP-om u 2023. godini od 19,35 biliona evra i godišnjim budžetom oko 1 odsto godišnjeg BDP Unije, koji za period 2021–2027. godine iznosi 1.074,30 milijarde evra. Izvor: Evropska komisija 

Politički analitičari su saglasni da se Unija tokom predhodni pet godina nije kretala naprijed, da njeno funkcionisanje nije unapređeno.

Zelenom agendom, strategijom iz 2019. godine, pokušalo se suočiti sa klimatskim promjenama, smanji zavisnost o fosilnim gorivima, povećati sigurnost hrane, ukinuti emisiju ugljovodonika, i omogućiti prelaz na ekonomiju sa efikasnom upotrebom resursa do 2050. godine. Međutim, zbog neusklađenosti zakonske regulative i neprikladnih subvencija, poljoprivrednici i farmeri su dovedeni u nezavidan materijalan položaj što je izavalo opravdani bunt i velike nemire širom Unije.

Usljed neprilagođenosti migrantske politike, Unija je umjesto nove radne snage neophodne za nesmetan razvoj dobila nove probleme i podjele po kulturološkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi, stvarajući plodno tlo za populističke partije i politike.  

Unije je nespremno dočekala rat na njenim istočnim granicama, a bila je zatečena i sankcijama Zapada Rusiji, koje imaju veoma nepovoljan povratni uticaj na njenu ekonomiju. Rat u Ukrajini je otvorio i dugo odlagano, i nikad dovršeno pitanja odbrane i bezbjednosti Unije, pogotovo imajući u vidu sve učestalija i zabrinjavajuća upozorenja iz Vašingtona, da učešće saveznike iz Aliance u troškovima odbrane nije srazmjerno sigurnosti koju uživaju. 

Ocjenjuje se da bi predsjednički izbori u SAD, ekonomski, vojno i politički još uvijek najdominantnijoj sili svijeta, mogli imati ključan uticaj kako na budućnost NATO, Ujedinjenih naroda, i neki drugih multilateralnih organizacija, tako i na budućnost Evropske unije.

Mada se na odnose Vašingtona i Brisela tokom protekle četiri godine u Evropi uglavnom gledalo kao na prekid relativnog transatlantskog sklada, cijeni se da bi ti odnosi mogli postati daleko nesuklađeniji, ukoliko D. Trump u novembru dobije drugi mandat predsjednika SAD.

Unutar evropskog političkog establišmenta se strahuje i da bi uvođenje novih američkih trgovinskih barijera, izvršilo dodatni pritisaka na njeno jedinstvo, ali ih još više brine da bi Vašington uslijed sve većih izazova na Indo-pacifiku u odnosima sa Kinom, ratni sukob u Ukrajini moga pretvoriti u prvenstveno evropsko pitanje.  

Istovremeno evropski poslovni lideri pozivaju na oprez u politici prema Kini, pogotovo u kontekstu očuvanja tržišnog udjela i pristupa lancima snadbjevanja, ali i preraspodijeli izvora kritičnih materijala.

Nedavno održana Minhenska konferencija o bezbjednosti nije dala očekivane odgovore niti je ponudila rješenja za bezbjednost Evrope i svijeta, na šta upozorava i izjava ministra inostranih poslova Litvanije – da neko mora kazati istinu, stvari ne idu dobro po nas. 

Evropljanima je sve jasnija potreba izgradnje sopstvenog vojnog suvereniteta, a nakon parlamentarni izbora u junu i imenovanja novih lidera Unije, do kraja ljeta i samita lidera Aliance u Vašingtonu, biće izabran i novi generalni sekretara NATO.

Preuzimanje trezvenije uloge u oblikovanju bezbjednosti i jačanje odbrambene sposobnosti primorala je Francusku, Njemačku i Poljsku na revitalizaciju formata saveza u Vajmarskom trouglu, gdje će razgovarati i o pitanjima odbrane.  

Napomena: Evropska unija je za odbranu i bezbjednost u 2021. godini izdvojila 54 milijarde evra, u 2022. godini taj iznos je porastao na 214 milijarde, da bi u 2023. godini iznosio skoro 240 milijardi evra. Procjene govore da bi za uspostavljanje kredibilne odbrane u narednih pet godina trebala izdvojiti dodatnih 1.000 milijardi evra, što je Briselu trenutno teško dostižno. Izvor: Foreign Affairs   

Već sada je sasvim izvjesno da će budući program Evropske unije 2024. – 2029. godine imati veći naglasak na zaštiti evropske industrije, poljoprivrede, radnih mjesta, kupovne moći građana i zaštiti evropskih granica, i da će uljučivati veću spremnost članica u preuzimanju odgovornosti za sigurnost i odbranu, kao i da će biti manje okrenut prema klimatskim promjenama, zelenoj agendi, slobodnoj trgovini i podršci demokratskih procesa u inostranstvu. 

Vrijeme je da se Evropa pojača, da branimo svoje interese i vrijednosti i sebe, da smanjimo našu zavisnost od energije, ključnih tehnologija i odbrane, da počenemo raditi na budućnosti naše sigurnosne arhitekture koja obuhvata sve ove dimenzije, izjavila je nedavno aktuelna predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u najavi svoje kandidature za obnovu mandata.

Pročitajte još

No, ne treba zaboraviti da je i francuski predsjednik E. Makron 2019. godine u interviu britanskom nedeljniku “The Economist” najavljivao neophodnost buđenja Unije i njeno strateško razmišljanje o sebi kao geopolitičkom igraču, preuređenje aspekata funkcionisanja, promjenu odnosa prema ekonomiji, digitalizaciji, industriji i inovacionim politikama, i promišljenjiji odnos prema migraciji, odbrani i bezbjednosti, i strateškoj suvjerenosti Unije.

Na žalost od svega toga je malo šta danas vidljivo i malo šta ostvareno, naprotiv!

Zato se i postavljaju pitanja može li Evropska unija suočena sa dalekosežnim izazovima u oblikovanju novih geopolitički pejzaža u neko skorije vrijeme iznjedriti lidere i državnike dostojne evropske tradicije? 

(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu