Smijeh je kulminirao kada su na dnu pronađeni penzioneri oličeni u Neletu i Đuri, koji su mrtvi ‘ladni uzvratili da oni nisu na dnu, jer su ispod njih rudari i prosvjetni radnici.
Danas, kada se gledaju Nadrealisti, nikome nije do smijeha.
Ko je onomad mogao pretpostaviti da će ista zemlja tri decenije kasnije trunuti na dnu dna, a da će se u mulju valjati svi.
Ono što ni Nadrealisti nisu mogli „vidjeti“ jesu posljedice višedecenijskog muljanja na dnu.
Kada je obezvrijeđeno sve, posebno škole i fakultetske diplome, kada su nepotizam i korupcija zvijezde vodilje u društvu, onda su tragedije neminovnost.
Korupcija se uvukla u sve pore, a za novac se može postati bilo ko, pa i vozač.
Kandidati za odgovarajuće novčane iznose ne samo da ne moraju polagati prvu pomoć, teorijsku i praktičnu obuku, već ne moraju odlaziti ni na ljekarske preglede.
Koga smo ovakvim „školovanjem“ dobili na ulicama vidimo svake sedmice, jer njihovi postupci pune rubriku crne hronike. Odškolovane su na stotine ubica koje svakodnevno siju smrt na putevima u Srpskoj i BiH. Sve je više stravičnih nesreća u kojima se gube životi, najčešće mladih.
Mnogi ne vole statistiku, ali kada ona pokazuje da u Srpskoj na 100.000 stanovnika u nesrećama pogine 11 ljudi, a u drugim zemljama maksimalno troje, onda to znači da nije zakazala jedna karika, već kompletan lanac. Kada se godinama okreće glava na drugu stranu i ne postoji ni minimum odgovornosti za nesavjestan rad, onda je crna statistika neminovnost.
Šta je rješenje? Na prvom mjestu drakonske kazne za muljatore, a na drugom, i ne manje bitnom, vraćanje digniteta školama i prosvjetnim radnicima kako bi se barem oni koji prežive mogli nadati normalnom životu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu