Kako se bliži početak ljetnje sezone u Hrvatskoj, tako sve više banjalučkih ugostiteljskih radnika vraća svoje uniforme vlasnicima banjalučkih lokala i odlazi preko granice. Razlozi za to su različiti, a kao prvi, skoro jednoglasno, navode veću platu.
– Pored osnovnog razloga, koji je finansijske prirode, važno mi je usavršavanje u struci. Iako još nisam dogovorio odlazak, vjerujem da ću dobiti pozitivne odgovore od nekog od poslodavaca kojima sam poslao mejl, te okušati svoju sreću na primorju – kaže Goran Macura, koji je trenutno zaposlen kao pomoćni kuvar u jednom banjalučkom restoranu.
Rizik
Ističe da je spreman rizikovati stalni posao u Banjaluci zbog nekoliko mjeseci rada na primorju.
– Iako kod mene postoji određena doza nesigurnosti zbog pandemije virusa korona, koja može prekinuti sezonu, smatram da vrijedi rizikovati. Ovdje radim godinu dana za početnu platu od 800 KM, dok je prosječna plata na Hrvatskom primorju u mojoj struci oko 1.000 evra, s tim da veliki broj poslodavaca navodi da je moguće, po završetku sezone, dobiti bonuse. Važna mi je ta stavka, s obzirom na to da bonusi znaju biti u visini jedne plate – ističe Macura.
Dodaje da su, prema njegovim saznanjima, uslovi za rad na primorju duplo bolji nego u gradu na Vrbasu.
– Radno vrijeme je malo duže, uglavnom se radi deset sati uz jedan slobodan dan. Posao pomoćnog kuvara je, manje-više, isti. Zahtjevi i uslovi rada su slični, s tim da je plata duplo veća, a najčešće radnicima obezbijede i smještaj i hranu – govori Macura.
Razlozi
Pored finansijske sigurnosti, boravak na moru, nova iskustva i poznanstva, kao razloge odlaska na primorje navodi konobar Vanja Babić.
– Ove sezone idem da radim u Medulin, pod Pule. Razlog zbog kojeg se odlučujem za odlazak, pored veće plate, svakako je i sama prilika da radim na moru. Važna su mi i nova poznanstva i prijateljstva, te prilika da se usavršavam u svom poslu – govori Babić.
Prema njegovim rijiečima, veliki broj poslodavaca nema želju, ali ni mogućnost, da obezbijedi svojim radnicima bolje uslove, kojima bi ih zadržali u gradu na Vrbasu. Iza sebe, kaže, ima već nekoliko odlazaka, pa straha i nesigurnosti zbog novog puta nema.
– Trebalo bi da otputujem do početka jula. Svugdje se radi mnogo, i tamo i ovdje, samo što tamo dobiješ mnogo više novca za isti posao. Ja idem raditi za 1.000 evra, s tim da imam riješen i smještaj i obroke – otkriva on.
Razloga za brigu, ipak, tvrdi da ima, jer je pandemija virusa korona pomrsila konce i ostavila mu na teret neizvjesnost koja će ga čekati po povratku u Banjaluku.
– Ako se pitate da li je vrijedno da izgubite stalni posao zbog tri, četiri mjeseca, čućete različite odgovore. Moj je da vrijedi. Neki ljudi jednostavno ne žele da izađu iz zone komfora, te ostaju na svojim stalnim radnim mestima, zadovoljavajući se platom od 800 KM – govori Babić.
Gubici
Predsjednik Udruženja radnika u ugostiteljstvu i turizmu Republike Srpske, Željko Tatić, ističe da se Banjaluka, kao najveći grad Srpske, suočila s nemjerljivim gubicima kada je u pitanju ugostiteljski sektor, te da su mnogi zasposleni u ovoj struci ostali bez posla i bivali osuđeni na preživljavanje.
– Pojava virusa korona suočila je ugostitelje od samog početka sa svojim posljedicama. Restorani i kafići su, sa svakim pogoršanjem epidemiološke situacije, uvijek bivali prvi u redu za zatvaranje. Kako se smanjivao obim posla tako se smanjivao i broj radnika. O tačnim brojkama ne možemo govoriti, uzimajući u obzir činjenicu da veliki broj ugostitelja radi „na crno“, ali prema trenutnim procjenama, oko 25 odsto Banjalučana zasposlenih u ovoj struci je, od pojave korone, ostalo bez posla – navodi Tatić.
Pored onih koji su ostali bez posla, Tatić dodaje da su i oni koji su uspjeli zadržati posao naišli na poteškoće u obliku smanjenja plata i prijava na kraće radno vrijeme, što bi, između ostalog, mogao biti jedan od glavnih razloga odlaska na sezonski rad.
– Pored potrage za boljim uslovima rada i većih plata, nerijetko odlaze i zbog osjećaja sigurnosti koji ovdje nemaju. Ne mogu se osloniti na svoj grad, a bez novca se ne mogu platiti računi, niti hrana. Kada postavimo pitanje da li će ugostitelji da rade u Banjaluci za prosječnu platu od 800 KM ili će ići na primorje i raditi za duplo više isti posao, mislim da dobijamo logičan odgovor – zaključio je Tatić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu