Postupajući po prijavi, Ombudsman je zatražio i dobio informacije o navodima prijave od škole, koja je iznijela hronologiju postupanja, te je uputio preporuku osnovnoj školi i predložio preduzimanje mjera i aktivnosti radi otklanjanja situacije koje dovode do povrede prava i interesa djeteta na način da u konkretnom slučaju preduzme radnje propisane Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, da obavijesti i druge nadležne institucije.
Nakon predloženih mjera, Ombudsman za djecu je obaviješten da je, pored ostalog, škola obavijestila nadležnu PU MUP, resorno ministarstvo i nadležni centar za socijalni rad, te preduzela druge radnje u skladu s Protokolom.
Ignorisanje vršnjačkog nasilja
Ovo je jedan od primjera kroz koji Ombudsman za djecu pokazuje kako neke škole ignorišu vršnjačko nasilje, banalizuju ga i zauzimaju stav da je riječ o “običnom zadirkivanju”, da je u pitanju samo “dječja igra”, da se “ništa strašno nije desilo”, ponekad čak prebacujući odgovornost na žrtvu nasilja – “sam je kriv/a jer ga je izazivao/la” i slično, iako doživljaji djece u navedenim slučajevima upućuju na nešto drugo.
– Ovo dovodi to toga da se djeca osjećaju neshvaćeno, jer im niko ne vjeruje i ne shvata ih ozbiljno. Često imaju osjećaj krivice za to što im se dešava, a nerijetko budu odbačeni i od strane drugova/drugarica iz razreda, što je potpuno neprihvatljivo – upozorava Ombudsman za djecu.
U svim slučajevima vršnjačkog nasilja škola treba da odreaguje na način da ozbiljno shvati svaku prijavu ili situaciju koja ukazuje ili upućuje na vršnjačko nasilje bez obzira na oblik, intenzitet ili vrijeme trajanja nasilja, te navedeno ponašanje treba zaustaviti odmah, žrtvi pružiti razumijevanje i podršku, a počiniocu jasno staviti do znanja da se takvo ponašanje neće tolerisati.
– Međutim, rad sa počiniocem treba da bude usmjeren na utvrđivanje uzroka takvog ponašanja, a onda treba raditi na korigovanju tog ponašanja, te isti ne treba svesti samo na izricanje disciplinskih mjera – ukazuje Ombudsman.
Ove smjernice iz Ombudsmana imaju još veći značaj nakon tragedije u beogradskoj osnovnoj školi u kojoj je đak sa nepunih 14 godina ubio devet učenika i portira škole.
Ombudsman za djecu Republike Srpske Gordana Rajić kaže da ova institucija ove godine ima u planu da uradi poseban izvještaj o nasilju s aspekta djeteta, gdje bi sama djeca trebalo da govore o nasilju. Odnosno, da li ga ima nad i među djecom, u kojoj mjeri je prisutno i kako se oni a kako mi, odrasli, nosimo sa tim problemom.
“Ukor im ništa ne znači”
Miroslav Popržen, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola u banjalučkoj regiji, kaže da u slučaju vršnjačkog nasilja škole postupaju u skladu sa definisanim protokolom.
– On predviđa savjetodavni razgovor. Dakle, priča, i to je to. Ali, većini takve djece ukor nastavničkog vijeća ništa ne znači i to ih uopšte ne dotiče – kaže Popržen.
Naglašava da kod ovakvih problema mora biti saradnje s roditeljima.
– Međutim, kada su roditelji subjektivni ili je porodica disfunkcionalna prosvjetni radnici dolaze u ćorsokak. Problem nasilja mora se rješavati sistemski i mislim da su posljednji slučajevi nasilja dovoljan okidač – kaže Popržen.
Njegovo mišljenje je da su i policiji u ovakvim slučajevima vezane ruke, te se ponovo vraća na roditelje.
Kaže da nije mogao da vjeruje prizorima sa snimka tuče školaraca ispred jedne osnovne škole u Banjaluci koja se desila krajem prošle godine.
– Njih 10 stoji i posmatra udaranje. Pitam se gdje je tu ljudskost, da ne pritrče da ih razdvoje, da dignu povrijeđeno dijete koje svaki dan viđaju u školi. Jedan je čak prišao i čestitao ovome što ga je udario. Kakve mi to ljude pravimo od naše djece – zaključuje Popržen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu