Igra vitalnu ulogu u onome što okusimo, našim društvenim interakcijama, pa čak i pomaže nam u otkrivanju potencijalnih opasnosti. Ali prijetnja u zraku koji udišemo možda nagriza naše mirisne moći.
Mnogim ljudima je Kovid-19 pokazao kako je to izgubiti čulo mirisa. Poznat kao “anosmija“, gubitak mirisa može imati značajan efekat na naše opšte dobro i kvalitet života.
Međutim iznenadna respiratorna infekcija može dovesti do privremenog gubitka ovog važnog čula, vaš miris je možda godinama postupno nestajao zbog nečeg drugog – zagađenja vazduha, piše BBC.
Izloženost malim česticama onečišćenja u zraku, koje uglavnom nastaju izgaranjem goriva u vozilima, elektranama i našim domovima – ranije se povezivala sa “olfaktornom disfunkcijom”, ali obično samo u radnim ili industrijskim okruženjima.
No nova istraživanja sada počinju otkrivati prave razmjere i potencijalnu štetu uzrokovanu onečišćenim zrakom koji udišemo svaki dan.
Izlaganje zagađenju
Na donjoj strani našeg mozga, odmah iznad nosne šupljine, nalazi se olfaktorni bulbus.
Ovaj osjetljivi komadić tkiva ispunjen je nervnim završecima i neophodan je za iznimno raznoliku sliku svijeta koju dobijamo iz našeg čula mirisa.
To je takođe naša prva linija obrane protiv virusa i zagađivača koji ulaze u mozak. No, sa ponovljenim izlaganjem zagađenju, te se brane polako troše.
– Naši podaci pokazuju da postoji 1,6 do 1,7 puta veći rizik od razvoja anosmije sa dugotrajnim izlaganjem opasnim česticama – istakao je rinolog na Medicinskom fakultetu u Baltimoru. U postocima, to je povećanje od 160% do 170%.
Jaki mirisi
Jednostavno pitanje na koje je u svom istraživanju želio odgovoriti bilo je sljedeće: živi li neproporcionalan broj pacijenata s anosmijom u područjima sa većim zagađenjem?
Donedavno malo znanstvenih istraživanja na ovu temu uključivalo je jedno meksičko istraživanje iz 2006., koje je upotrijebilo jake mirise kave i narandže kako bi pokazalo da stanovnici Meksiko Sitija – koji se često bori sa zagađenjem vazduha – obično imaju lošiji osjet mirisa od ljudi koji žive u ruralnim područjima zemlje.
Anosmija
Uz pomoć kolega, uključujući ekološkog epidemiologa Zenju Zanga koji je izradio kartu historijskih podataka o onečišćenju vazduha na području Baltimora, Ramanatan je postavio studiju slučaja kontrole podataka od 2690 pacijenata koji su bili u bolnici Džon Hopkins tokom perioda od četiri godine.
Oko 20% imalo je anosmiju i većina nije pušila (što je važno jer je to navika za koju se zna da utiče na čulo mirisa).
Utvrđeno je da su razine zagađenja zraka znatno više u četvrtima u kojima su živjeli pacijenti sa anosmijom u poređenju sa zdravim učesnicima kontrolne grupe.
Čak i kada su prilagođeni prema dobi, polu, etničkoj pripadnosti, indeksu tjelesne mase, korištenju alkohola ili duvana, nalazi su bili isti.
Čak i mala povećanja izloženosti česticama onečišćenja iz okoline može biti povezana sa anosmijom.
Otkriće je potvrđeno u drugim dijelovima svijeta u studijama objavljenim ove godine.
Jedna nedavna studija u Breskiji, u sjevernoj Italiji, na primjer, otkrila je da su nosevi tinejdžera i mladih odraslih postali manje osjetljivi na mirise što su više bili izloženi dušikovom dioksidu – još jednom zagađivaču koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, posebno iz motora vozila.
Drugo jednogodišnje istraživanje u Sao Paulu, Brazil, takođe je pokazalo da ljudi koji žive u područjima sa većim zagađenjem česticama imaju oslabljeno čulo mirisa, prenosi Avaz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu