Ovim argumentima vlastodršci u Srpskoj brane Nacrt izmjena Krivičnog zakonika RS, po kojem su za klevetu, uvredu ili „iznošenje ličnih i porodičnih prilika“ zaprijećene drakonske kazne, do čak 120.000 KM. Ali, biće da u ovom narativu ipak nešto ne štima.
Ako se ovaj zakon usvoji, a od skupštinske većine na čelu sa SNSD može se očekivati svašta, na meti neće biti samo novinari. I građanin koji u kafani ili čak u svojoj kući, recimo na slavi, kaže nešto zbog čega će se moćnici osjećati uvrijeđeno, mogo bi fasovati 30.000 KM kazne!
I sve je to, eto, “po evropski”. Taman kao “u večini država EU”, pa čak i u Švedskoj ili Njemačkoj, tvrde zakonodavci u Republici Srpskoj.
Zar je moguće da u Švedskoj i Njemačkoj novinari idu u zatvor, ili im se na leđa tovare kazne zbog kojih mediji mogu komotno staviti ključ u bravu?
I šta je ovom našem budalastom narodu da iz svoje lijepe otadžbine masovno bježi baš u te zemlje sile i nepravde!
Ili narod nema pojam, ili je neko, ipak, oklevetao Evropu!
Kao što je ministar pravde RS Miloš Bukejlović oklevetao naše prve komšije, slagavši da se u Hrvatskoj za klevetu ide u zatvor i da je u Srbiji kleveta krivično djelo. A ima već sijaset godina otkako je u Hrvatskoj ukinuta zatvorska kazna za klevetu, a u Srbiji je kleveta dekriminalizovana, što će reći “izbrisana” iz Krivičnog zakona.
Doduše, u Njemačkoj i Švedskoj kleveta jeste kriminalizovana, ali što „ni najstariji građani ne pamte“ da je neko krivično odgovarao zbog javnog govora.
Kako je to moguće, pitaće se vrli pitac neki? Pa, naprosto, drugačije su to države od ove naše. Recimo, u Njemačkoj se krivično sankcioniše javno poricanje Holokausta, veličanje nacizma ili vrijeđanje jevrejskog naroda. Zna se i zašto.
Ali, uz krivični, u ovoj zemlji postoje i drugi zakoni, kojima se sloboda govora brani kao najviša vrijednost.
Ima ta „trula“ zapadna Evropa i specijalizovane sudije, vrhunske stručnjake u oblasti slobode govora, koji budno prate praksu Evropskog suda. Pa ako već novinar, ili građanin koji „priča svašta“, nekim čudom i dođe do suda, neće pasti u ruke poštovaocu imena, lika i djela političkih moćnika.
Kad već zapinju za Švedsku, vlastodršci u RS bi morali imati na umu da je upravo u Švedskoj, prije skoro 250 godina, usvojen prvi zakon o slobodi štampe u vascijelom svijetu.
I da je upravo Švedska, još u davna vremena, „izmislila“ zakon o slobodi pristupa informacijama i instituciju ombudsmena, koji štiti ljudska prava i slobode.
Valjalo bi imati na umu i da je ta Švedska, već godinama, na samom svjetskom vrhu po medijiskim slobodama: prošle godine je na listi „Fridom hausa” bila treća, odmah iza komšija im, Norveške i Danske.
U Njemačkoj su užasno zabrinuti, jer su na toj listi spali na 16. mjesto, ali ne zbog toga što država i sudovi progone novinare, nego zbog napada huligana na medisjke poslenike.
A gdje smo mi? Na „vrlo dobrom“ 67. mjestu, u društvu sa Ekvadorom i Kenijom.
Zašto u Švedskoj i Njemačkoj, iako im to zakon dopušta, nema krvičnog progona novinara i slobodnomislećih ljudi? Stručnjaci kažu da ove zemlje imaju, nećete vjerovati, nezavisno i kredibilno pravosuđe i izraženu otpornost na korupciju.
I Švedska i Njemačka su među top 10 država u svijetu sa najnižim stepenom korupcije.
A gdje smo mi? Pa negdje pri dnu tabele, pored Malavija. I to znate zašto? Zbog „zarobljenog pravosuđa“, koje je pod kontrolom političkih moćnika.
Kad prozivaju Hrvatku, zakonodavci u Srpskoj bi, umjesto da lažu, mogli da se ugledaju na susjede. Recimo, da se sjednice Vlade RS prenose direktno, uživo, na televiziji, kao što je u Hrvatskoj praksa već godinama.
Ali, teško je zamisliti takav TV prenos u Republici Srpskoj.
Kao što je teško, takoreći nemoguće, zamisliti da bi, u Švedskoj recimo, tužilac zažmurio na oba oka, kada zamjenik direktora javne škole javno prijeti novinarima da „paze kud hodaju noću, pa čak i danju i ko im je iza leđa“.
A šta mislite da li bi sudija, koji je zbog korupcije morao napustiti pravosuđe, u Švedskoj vaskrsao kao savjetnik najmoćnijeg političara? I kao vrli zakonodavac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu