Ovako priča brat tragično nastradale Tamare Stojanović (21) iz Aranđelovca.
Aranđelovačkom ulicom u kojoj je živjela Tamara Stojanović, djevojka koja je stradala u udesu koji se dogodio 22. septembra u Trbušnici kod Lazarevca, zavladala je tuga. Njena porodica zavijena je u crno zbog gubitka od kog se nikada neće oporaviti, smogli su snage da ispričaju za Blic šta se tog kobnog nedjeljnog popodneva dogodilo, ali i po čemu će pamtiti Tamaru.
Tamarin brat od strica Stefan, koji sa roditeljima i bratom živi u istoj kući u Aranđelovcu gdje i porodica Stojanović, ističe da je njegova sestra bila puna života, te da je osmjeh bio njen zaštitni znak.
Nikada nije bila namrgođena, niti je voljela da se zamjera drugima. Moja sestra je bila komunikativna, pozitivna i odgovorna. Čim je završila školu počela je da radi u porodičnom salonu namještaja i odmah se snašla, svi su je voljeli. U decembru je trebalo da slavimo Anastasijino punoljetstvo, sve je već bilo zakazano – s tugom u glasu kaže Stefan.
On dodaje je Tamara jako voljela životinje, te da je njen pas “Badi” i dalje traži.
– Zvala ga je “moje dijete”. Nakon nesreće on kao da je osjetio da je nema. To je mali pas i nikada nije bio agresivan, ali kada se ovo desilo on dva dana nije dozvoljavao da bilo ko priđe Tamarinoj sestri Anastasiji, lajao je i režao – objašnjava Stefan.
Jelena: Ona je mene zvala “kum”, a ja nju “mali brat”
Tamarina najbolja drugarica Jelena Marićević (21), koja se tog kobnog trenutka nalazila sa njom u autu, ispričala je koliko je njihovo prijateljstvo bilo veliko.
– Zajedno smo išle u srednju ekonomsku školu i od tada smo najbolje drugarice. Svaki dan smo se viđale, provodile više sati zajedno. Uvijek je bila vesela, pjevala i igrala kroz kuću – potreseno priča Jelena.
Tamara i Jelena su se tog dana uputile u jedno etno-selo nadomak Lazarevca. Igrom sudbine, ispostavilo se da je nakon što se okrenula ka crkvi u selu Trbušnica kako bi se prekrstila, u tom trenutku izgubila kontrolu nad vozilom.
– Kod crkve u selu Darosava, Tamara se prekrstila, što inače radi kada se nađe ispred neke crkve. Prije same nesreće, okrenula se ka crkvi u selu Trbušnica i takođe se prekrstila. Kada je vratila pogled, bile smo na proširenju ispred crkve koje je puno sitnog kamena, onda je naglo namotala lijevo, da li smo proklizale ili ne znam šta, i krenule smo ka kanalu na kontrastrani. Potom je namotala desno pravo ka toj njivi dole. Samo se sjećam da smo se surduknule dole i nekoliko sekundi poslije vidjela sam kako joj glava obilno krvari. Odvezala sam pojas, istrčala iz auta i vidjevši ljude koji su vozili iza nas tražila sam im peškir ili nešto čime bih mogla da zaustavim krvarenje. Oni su istrčali iz auta i dali mi peškir. Držala sam joj glavu dok mještanin iz sela nije rekao da će on da preduzme – s knedlom u grlu ispričala je Jelena.
Tamarina porodica navodi da je ona od trenutka kada je položila vozački ispit bila odgovoran i savjestan vozac, te da se gnušala brze vožnje i bahatog ponašanja u vožnji. Tu dionicu puta ka Lazarevcu, ističe porodica, dobro je poznavala budući da tuda često saobraća jer joj druga najbolja drugarica živi u tom gradu.
– Sa njom se vozim od kada je položila vožnju, uvijek je bila odgovorna i nije brzo vozila. Čak i kada joj telefon zvoni ona se nije javljala dok vozi – ističe Jelena.
Tamarina majka saznala je za smrt kćerke u Hitnoj pomoći
Tamarin brat od tetke, Aleksandar Rakočević, tog popodneva bio je sa suprugom Marijom u domu porodice Stojanović. Kako su ispričali za udes su saznali nakon što ih pozvala Jelena i odmah su se uputili ka mjestu nesreće.
– Ni u jednom trenutku dok sam vozio ka Trbušnici nisam pomislio da je Taša nastradala. Ne znam kako smo vozili, ali smo u 14:20 bili na tom mjestu. Prvi sam istrčao iz vozila, Siniša za mnom i krenuli ka autu gdje je bila Tamara. U trku sam vidio kako Jelena sedi na asfaltu pored kola Hitne pomoći, dok je ljekar dobacio: ” Nemate šta da vidite, nemojte da idete”. Kad smo stigli imalo smo šta da vidimo. Siniša je ušao u Tamarin auto, bilo je strašno, ne umijem to da opišem, zaista… – potreseno priča Aleksandar.
On ističe da iako mu Tamara nije rođena sestra, bila mu je najbliža.
– Nemam rođenu sestru, ali sam je volio kao da jeste. Za nju su svi ljudi bili dobri. Bila je puna elena i života. Mi smo velika familija, ali se uvijek držimo zajedno, baš kao i sada. Kako je njenim roditeljima to samo oni znaju… – kaže on.
Tamarina majka saznala je za smrt kćerke u Hitnoj pomoći u Aranđelovcu.
– Lidija (Tamarina majka), kao i mi, u početku smo mislili da je Tamara samo bez svijesti. Kada je Aleksandar pozvao i saopštio da je preminula nismo smjeli odmah da saopštimo Lidiji. Bezbroj puta nas je pitala šta se dešava i da li se Tamara probudila. Ubjedili smo je da krene u Hitnu u Aranđelovcu, kako bi dobila nešto za smirenje i kako bi se posavjetovali sa ljekarima na koji način da joj saopštimo. Ona je krenula u Hitnu misleći da će Tamaru tamo dovesti i da će je vidjeti. Bilo joj je jako loše. Tamo smo joj saopštili, ne znam kako… – prisjeća se Marija, Aleksandrova supruga.
Krivina na kojoj je nastradala nesrećna djevojka nije zaštićena bankinom, iako se, kako su nedavno potvrdili mještani sela Trbušnice i ranije događalo da ljudi slete sa kolovoza upravo na ovom mjestu.
Porodica se zahvaljuje svima koji su pritekli da pruže pomoć Tamari, naročito čoveku koji je vozio iza nje i koji ostao na mjestu nesreće dok svi nisu otišli, ali i došao na sahranu nastradaloj djevojci.
– Mi Tašu da vratimo ne možemo, ali sve ovo govorimo iz razloga da se ne dogodi da neko ponovo strada na toj krivini gdje nema bankine i da ponovo neka druga porodica mora isto ovo da priča – zaključuje Aleksandar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu