Od jula 2017, kada je za krivična djela protiv životne sredine zaprijećeno kaznom do 5 godina zatvora, niko se još nije našao na optuženičkoj klupi, mada kandidata ima na pretek. Nije bilo bolje ni po starom zakonu, koji je, istina u oblasti ekologije bio nešto blaži, ali je praksa bila ista kao i danas.
Minitoring koji su prije pet godina objavila eko-udruženja pokazao je tako da su, od 2007. do 2012. godine sve nadležne inspekcije u cijeloj BiH, a ima ih priličan broj, za pet godina podnijele ukupno šest krivičnih prijava protiv zagađivača. Nijedan od njih nije osuđen na zatvorsku kaznu.
Ako je neko od odgovornih za ekološki kriminal u RS posljednjih godina i završio na sudu, takvi se procesi vjerovatno vode u tajnosti, jer za njih nisu čuli čak ni lideri ekološkog pokreta, ni zvaničnici RS zaduženi za zaštitu životne sredine.
Divlja deponija opasnog farmaceutskog otpada u Jasenovim Potocima, koja decenijama ugrožava prirodu i ljude, kancerogeno i izuzetno opasno ulje u industrijskom kompleksu „Incel“ usred Banjaluke, koje je umalo izazvalo ekološku katastrofu, gola sječa 110 hektara šume na Kozari radi izgradnje kamenoloma… samo su najeklatantniji primjeri ponašanja, koja bi se po Krivičnom zakonu RS mogla okvalifikovati kao krivično djelo protiv životne sredine. Za ova djela propisane su kazne od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Znaju to i u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, ali nemaju informacija o tome da li se i kako ova zakonska odredba primjenjuje.
Nama nije poznat nijedan slučaj procesuiranja zbog ovog krivičnog djela – rekla je kratko za Srpskainfo portparolka ovog ministarstva Gorjana Rosić.
Srđan Todorović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine RS, kaže da je značajno što je uništavanje životne sredine propisano kao krivično djelo, jer se takvim djelima ugrožavaju čak i životi budućih generacija.
– Istina, nije mi poznato da je do sada neko za to ktivično djelo procesuiran, mada smo imali vrlo ozbiljnih kandidata. Uzmimo, na primjer, samo slučaj Jasenovi Potoci, gdje je neko, očigledno namjerno, bacio veliku količinu farmaceutskog otpada, opasnog po vodu, zemlju i ljude – rekao je Todorović.
Kada je u pitanju slučaj „Incel“, Todorović kaže da treba biti oprezan u ocjenama, jer se „ipak radi o nesreći“, ali dodaje da i ovaj slučaj, svakako, treba “temeljno istražiti”.
Todorović kaže da neprijatna iznenađenja, poput onog u „Incelu“, nisu u isključena ni u drugim napuštenim industrijskim kompleksima u RS, jer niko ne zna šta se u njima skriva i kakve su materije bivši vlasnici ili posjednici ostavili u praznim halama.
– Imamo slučaj bivše fabrike namještaja „Enterijer“ u Kotorskom kod Doboju, gdje su turski investitori otvorili fabriku ulja, a potom je napustili i u njoj ostavili dugove prema radnicima, ali i opasne materije, koje su ranije korištene u proizvodnji – kaže Todorović.
Na pitanje da li je Fond za zaštitu životne sredine RS, na snovu saznanja dobijenih tokom svog rada, podnio bar jednu krivičnu prijavu protiv nekog zagađivača, Todorović kaže da nije.
– Mi nismo takva vrsta institucije i ne bavimo se time. Mi smo finansijski mehanizam Vlade RS, za naplatu naknade od zagađivača. Zadatak nam je da taj novac, kada ga prikupimo, usmjerimo u projekte za smanjenje zagađenja, s tim da i zagađivač, ako radi na smanjenju zagađenja, može dobiti ta sredstva – kaže Todorović.
U Centru za životnu sredinu Banjaluka ističu da novi Krivični zakon RS nije donio ništa bitno novo. Po starom zakonu u oblasti zaštite životne sredine bilo je sankcionisano 20 krivičnih djela, u novom ih ima 24, jer su uključena i djela koja se tiču GMO organizama i zaštite ozonskog omotača. Ipak, suština je, kažu ostala ista: kao ni stari, ni novi krivični zakon se ne primjenjuje, bar kad je u pitanju ekološki kriminal.
Bjelić: Kriminal potiče iz krugova bliskih vlasti
Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu Banjaluka navodi da je još 2015. godine , u ime ove NVO i mještana Ložioničke ulice u Banjaluci, podnio krivičnu prijavu protiv “Rudnika boksita Banjaluka”, zbog zagađenja zemlje i vazduha i ugrožavanja zdravlja ljudi.
– Naveo sam svjedoke, a između ostalog, svjedok je bila i ekološka inspektorka. Priložio sam i obimnu dokumentaciju sa dokazima, ali tek nedavno, takoreći nakon četiri godine, dobili smo obavijest da je istraga obustavljena. Dakle, uzalud smo sve to radili – kaže Bjelić.
Dodaje da mu nije poznato da je u nekom drugom slučaju procesuiran zagađivač, mada iz u RS ima na pretek, jer je, tvrdi, teško naći firmu koja se bavi eksploatacijom prirodnih resursa, a da se u potpunosti pridržava ekoloških standarda i zakona.
– Kao i svaki drugi kriminal, koji potiče iz miljea ljudi bliskih vlasti, ni ovaj nije procesuiran. Ko se bavio kriminalim radnjama u drugim branšama, činiće i krivična djela protiv životne sredine, jer je svjestan da ni za to neće odgovarati – zaključuje Bjelić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu