O neradnoj nedjelji za one koji su ionako potplaćeni treba da odlučuju oni koji, na njihovi sreću, oba dana vikenda mogu da uživaju u slobodnom vremenu, porodici, mogu da planiraju obilazak rodbine, šetnju u prirodi.
Oni kojima je neradni svaki državni i vjerski praznik, kojima je nedjelja crveno slovo i dan za odmor. Oni koji, eto baš nedjeljom, odluče da malo šopinguju, pa obilaze prodavnice, butike, tržne centre. A među njima ima i oni koji u danu potroše cijelu mjesečnu platu trgovca.
Dok ulaze iz radnje u radnju, razgledaju, kupuju, malo kome pogled pada na umorne trgovce, koji od jutra stoje na nogama, a moraju da se smješkaju. Možda baš te nedjelje dijete im slavi rođendan, najbolja prijateljica planira djevojačko veče, a kolega slavi odlazak u penziju. Možda se baš te nedjelje ne osjeća dobro, a mora da stoji, ljubazno uslužuje kupce, važe, mjeri.
Mora, jer drugog posla nema. Za platu koja više ponižava, nego što se od nje živjeti može. Jer je radničko dijete, kojem niko ne stoji iza leđa.
Pa, ako već mora da se radi nedjeljom, dajte tom radniku, u kojoj god branši da je, platu kakvu zaslužuje. Da zna zašto ne može da odmara, zašto propušta bitne datume i događaje. Ovako, niti para, niti dana za predah.
Samo zahtjevi da moraju raditi još više i bolje, ako, eto, žele da zadrže posao. Pa ljudi stisnu zube i šake, pa nastave. Bolje pristati i na rad vikendom nego nikako, kažu. Siromašan i korumpiran sistem, bez kontrole i perspektive, nije na strani onih koji nemaju partiju, ni vezu. Nažalost.
Pa zato među trgovcima ima onih i sa dobrim školama, koje bi dušebrižnici nazvali „nesnađenim“. Jer nisu ničiji. I kojima je bolje plaćen posao pred nosom oteo nečiji sin, kćerka, zet, snaja…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu