Stefan Marković, za dlaku je izbjegao Blažićev metak, a o tragično nastradalima samo ima riječi hvale.
– Niko nije mogao da kaže lošu riječ za njih. Kulturna, vaspitana djeca, iz normalne porodice. Ljudi domaćini, problem nikakav nisu napravili da se posvađaju sa nekim. Čak njih troje ni ne dolaze stalno, neki put ako svrate i te večeri su svratili… Stalno smo sjedili tu zajedno, družili se – kaže Stefan Marković i dodaje:
– Ja i Dača, Milan, Kristina, uvijek sjede tu. Mala Nevena… To je isto društvo stalno. Sa Dačom, uvijek smo bili jedni pored drugog. Minut prije toga sam otišao do kuće. Drugar prolazi prije par dana i kaže: Ne znam šta da ti kažem, odradi lijepo, mogao si i ti tu da budeš. A uvijek sam tu sa njima…. Sjećam se stalno, uvijek je bila neka šala …. – kaže Marković.
“‘Posljednji boem’ posljednja pjesma upucanih”
– Iz Dubone je otišao u Orašje, uzeo oružje, pucao na njih, pobio ih, krenuo ponovo za Dubonu, pucao na ove ljude koji su namještali kapiju, pucao na njih, sjeo u kola, došao ispred škole i pucao na djecu. Ispraznio je cijeli šaržer, čuo da i dalje vrište, zamijenio okvir i vrati se da ih dokrajči.
Rupe od metaka i dalje se vide na stablu i plehu.
– Drugaru se sestra bila porodila i skupilo se društvo da se provesele. I staje auto, a isti auto vozi drugar, i pozvali ga na piće i rekli mu: Nema veze, ne znamo te, ali ajde da popiješ piće. I on izvadi automat i pobije ih – kaže Marković i dodaje:
– “Jednoga dana žaliće mnogi što me više nema”. Mrak je i ne vidi se lijepo. To im je valjda bila posljednja pesma koju su slušali – kaže Stefan pokazujući snimak od kobne večeri i obilazeći mjesto na kome su pali mladi u Malom Orašju.
“Vidim automatsku pušku i da puca u njih”
Predrag Pavlović jedan je od svjedoka masakra u Duboni. Na prve ispaljene hice, Pavlović nije reagovao, sve dok se ubica nije približio.
– Bio sam ispred kuće, a dolje je bila pucnjava gdje su ljudi radili ogradu. Čuo sam, ali nisam obraćao pažnju na to, mislio sam da neko puca ovako. Bio sam kod auta i onda je počela ovdje pucnjava (pokazuje na školu). Čuli su se hici, došao sam ovdje i činilo mi se da puca u zemlju. Začuo se kao neki jauk kod klupice, ali i dalje ne vidim nikoga. Vraćam se i počinje i tu da puca. Vidim automatsku pušku i da puca u njih pojedinačno. I dalje ne mogu da vjerujem da tako nešto može da se desi – kaže Pavlović.
Šok je bio toliko veliki da Pavlović nije uspio ni da reaguje
– Burazer ga zaustavlja i on izlazi i puca u njega. Nisam razmišljao o sebi. Nisam mogao da pomislim da se razderem i skrenem mu pažnju. Nisam mogao ni da zamislim da tako nešto radi… Nije on mene mogao ni da pogodi, i da me pogodi, nema veze, mogao sam i da se sklonim, samo da mu odvučem pažnju da se možda nekako i spasi neko. Ja nisam uradio ništa, stajao sam i gledao zatečen – kaže Pavlović.
Mještani tvrde da je u trenutku pucnjave u Duboni u školskom dvorištu bilo sedmoro ljudi. Troje je ubijeno, a troje ranjeno.
Podsjetimo, u noći između 4. i 5. maja, 20-godišnji Uroš Blažić je hicima iz automatskog oružja, lišio života osam osoba u Duboni i Malom Orašju.
On je priznao izvršenje krivičnog djela, odnosno da je na tri lokacije automatskom puškom pucao na više osoba koje su se nalazile u grupi.
Uroš Blažić se nalazi u pritvoru koji mu je određen 6. maja, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu