Otac Milovan Glogovac otkrio je da bol ne prolazi, ali da snagu pronalazi u vjeri.
Protojerej – stavrofor Milovan Glogovac prisjetio se djetinjstva i odrastanja čuvenog glumca i otkrio u čemu je našao snagu nakon njegove smrti.
On je u emisiji “Dok anđeli spavaju” otkrio kako na početku nije bio svjestan talenta svog sina zbog toga što je on za porodicu predstavljao prije svega figuru sina, brata, supruga i oca.
– Taj dio njegove ličnosti za nas je bio vrlo interesantan, a što se tiče umjetničke vrijednosti – to su drugi procjenjivali. Vjerovatno mi ne bismo mogli da budemo objektivni zbog osjećanja da je to naše dijete. Gluma je specifičan posao i svakako nam je bilo stalo da pokaže prave rezultate. Kada je krenuo tim putem, imali smo jedan drugačiji razgovor. Nebojša je prvo upisao psihologiju. Jedan od profesora, Braca Ognjanović, šalio se kako je on od Nebojše napravio glumca jer ga je oborio dva puta. Kad je vidio da tu treba mnogo da se zapne, da se radi, odlučio se za glumu. Ja sam isprva mislio kako neće uspjeti da upiše glumu. Moj uslov je bio da upiše i teologiju. Nebojša je zaboravio to obećanje kasnije. Govorio sam “bolje da bude dobar glumac, nego loš sveštenik”. I dalje smatram da je završio teologiju, mnogo bi mu koristilo u poslu kojim se bavio – istakao je Milovan.
Iako je, kako kaže, bol neprebolan što se smrt dogodila rano, što se dogodila na takav način – vjeruje da je ona prolazi u vječni život i da ćemo se sa svojim upokojenima naći ponovo u carstvu nebeskom.
– Dok smo mi živi, molitva je veza sa onima koji više nisu sa nama. Bogu se obraćamo kao prijatelju, kao jednom od nas koji je prošao kroz ljudske probleme i zbog toga je u stanju da shvati našu bol i tugu. Četrdeset godina sam sahranjivao ljude i mlade i stare i djecu i pokušavao da im kao sveštenik pružim utjehu, dam nadu, očuvam vjeru. Ali kada se meni desio gubitak, bio sam prepušten tome da sam nađem snage da očuvam sebe u bolu. Moram da dodam da je velika neistina da sam ja sinu držao opelo na sahrani – ističe sagovornik.
Milovan se prisjetio i Nebojšinih prvih glumačkih koraka koje je, prema njegovim riječima, napravio baš u crkvi, prenosi Blic.
– Tu je stekao odnos prema publici i javnosti, recitovao, pjevao, bio je grlat i glasan. Nakon toga krenuo je u Dramsku grupu Radio Beograda kod Mike Aleksića od svoje 12. do 18. godine. Volio je glumu i volio da odlazi kod djeda na selo. Tu se formirao i njegov slobodarski duh – priča otac.
Iako je Nebojša bio vjernik i suštinski vezan za crkvu, Milovanu nisu dozvolili da mu postavi krst na mjestu gdje je sahranjen, u Aleji zaslužnih građana, što mu je posebno teško palo. Od ideje da postavi vjersko obilježje na Nebojšin grob ne odustaje ni danas, iako su mu već jedanput skidali postavljeni mesingani krst.
– Nema dana da na njegovom grobu ne zateknem cvijet. Imao je očigledno mnogo poštovalavaca. Ploča je uvijek sređena, obrisana, par svijeća gori. Drago mi je zbog toga – poručio je na samom kraju Milovan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu