Sve posljedice poplava nismo još sanirali, a neke sigurno nikada neće ni biti sanirane poput onih koji i dalje traže stručnu pomoć, jer ih uhvati panika i strah čim krene jača kiša. U njihovim sjećanjima, naročito Dobojlija, teško će da izblijede slike kako u nekoliko minuta vodena bujica plavi cijeli grad. Bukvalno u jednoj minuti su ostali bez svega što su stvarali cijeli život.
I poslije pet godina nema odgovora zašto nije bilo upozorenja, zašto nije bilo uzbune i zašto niko nije odgovarao. Zbog čega niko nije odgovarao za neočišćene kanale, za nekontrolisano vađenje šljunka iz reka…
Dok saniramo štete od „stogodišnjih poplava“, na godišnjicu, nažalost, proživljavamo sličan scenario. Najgore prolaze oni koji su već prije pet godina potopljeni. Šta je u ovih pet godina urađeno oko korita rijeka Vrbanje, Jošavke, Sane…?
Činjenica jeste da je nešto urađeno, ali to nije dovoljno. Najbolji primjer je podivljala Vrbanja koja je odnijela most i nedostajalo je samo pet centimetara da voda poplavi cijeli grad. U Prijedoru je voda izlila baš tamo gdje su rekli da se to više nikada neće desiti poslije 2014. godine.
Uzalud su obaloutvrde i zaštićene obale rijeka i nema tih nasipa koji će odbraniti od poplave ako ne pošumimo ono što smo posjekli. To kaže struka koju ne slušaju, niti su slušali prije pet godina. Gola sječa je nastavljena iako bi trebalo da znaju da samo jedan hrast u jednom danu može da apsorbuje i 190 litara vode iz zemlje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu