To je slučaj sa dokumentarnim ostvarenjem „Nebo nad Bjelovarom“, autora Nedeljka Lajšića iz Prijedora.
U 80 minuta stala je priča o posljednjem narodnom heroju Jugoslavije Milanu Tepiću, rođenom Dubičaninu, koji je ušao u istoriju 29. septembra 1991. nakon što se digao u vazduh zajedno sa skladištem JNA, odbijajući da u ruke hrvatskih paravojnih formacija preda oružje i municiju kojom bi ubijali njegove vojnike. I državu kojoj se zakleo i ostao vjeran do smrti.
Major JNA je prije toga naredio vojnicima da napuste skladište Bedenik pokraj Bjelovara. Svi su ga poslušali, osim golobradog Stojadina Mirkovića, koji je zajedno sa svojim komandantom otišao u herojsku smrt.
-Nisam očekivao ovoliki uspjeh filma. Naš cilj je bio da sačuvamo od zaborava djelo majora Tepića jer mislim da mu se ne možemo odužiti za ono što je uradio kaže za Srpskainfo autor i reditelj filma Nedeljko Lajšić.
Njegovo ostvarenje do sada je imalo više od 20 projekcija u BiH, Srbiji, Švedskoj, među kojima posebno izdvaja onu pred kadetima Vojne akedemije Vojske Srbije.
Sljedeće prikazivanje „Neba nad Bjelovarom“ biće u Kostajnici, ali Lajšića i ekipu naši ljudi zovu sa svih strana – iz Njemačke, SAD…
-Major Tepić je možda i najjače ime proteklog rata. Čovjek je dao svoj život da sačuva zemlju koju je volio i kojoj se zakleo na vjernost. To je bila Jugoslavija, Milan je bio odan toj zemlji. Računajući sve ratove do 1991. do 1999. nigdje nismo imali takav primjer sopstvenog žrtvovanja oficira – priča Lajšić.
Reakcija srpske strane na ovakav projekat bila je očekivana, ali Lajšić kaže da je bio iznenađen uvažavanjem Tepićevog djela u razgovorima sa Hrvatima.
-Što više vrijeme odmiče, i oni uviđaju da je djelo Tepića zapravo djelo čovjeka koji je volio svoju zemlju. S druge strane, sve vrijeme u hrvatskim medijima čujemo priču da je on bio terorista, agresor. Samo sam postavio jedno pitanje: Kada je Milan Tepić postao agresor u kasarni Bedenik – kaže Lajšić.
Pa ipak, njegov utisak je da Milan Tepić nema zasluženo mjesto u srpskoj istoriji, što se, između ostalog, vidi i po veoma malom broju ljudi koji se 29. septembra zajedno prisjete njegovog herojskog čina.
– Nije dovoljno to što smo po njemu dali imena ulicama, moramo da otrgnemo od zaborava ono što je uradio Milan Tepić. Mislim da smo uspjeli da pokažemo istinu o njemu. Film nema ni jedne riječi koja bi bilo koga uvrijedila, vratili smo se u 1991. bez imalo patetike i predrasuda. Pokušali smo da pokažemo patriotizam, ljubav čovjeka prema državi, što je u današnje vrijeme vrlo teško naći – zaključuje Lajšić.
Mada su sve kritike na film pozitivne, autor kaže da su mu posebno bitne one koje dolaze od porodica Tepić i Mirković.
-Nisam ni jednog sekunda zaboravio djelo Stojadina Mirkovića, koji je jedini ostao uz Tepića. On je dugo godina bio „u zapećku“ iako je takođe učinio bezvremenski čin herojstva. Nadam se da će i Stojadinu Mirkoviću Srbija posthumno dodijeliti orden narodnog heroja. To je vraćanje duga prema tom čovjeku – smatra Lajšić.
Film je rađen u produkciji porodica poginulih i zarobljenih civila i vojnika iz Prijedora.
Podsjećamo, u julu 1991. major Tepić se našao u centralnom skladištu borbenih sredstava u selu Bedeniku, u blizini Bjelovara.
Pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde (Zenge) su pripadnike JNA, koji su se nalazili na odsluženju vojnog roka u kasarni „Božidar Adžija“ u Bjelovaru, držali u okruženju.
Pošto komanda JNA nije poslala pomoć, komandant brigade, pukovnik Rajko Kovačević, je naredio predaju i odlaganje oružja.
Međutim, Tepić se sa vojnicima povukao u skladište Barutane, odakle su neko vrijeme odbijali napad.
Kada su bili vojno nadjačani, Tepić je naredio vojsci da se povuče na bezbjednu udaljenost, a potom je aktivirao eksploziv.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu