Bar je umro dostojanstveno, zbrinut koliko-toliko, u bolničkom krevetu, a ne na ulici kao pas, već sa ličnom kartom, imenom i prezimenom, kako bi mogao da bude i propisno sahranjen, a ne sa krstom na kome će biti ispisan samo broj…
Za strašnu sudbinu čovjeka iz Beograda, koji je od rođenja živio po domovima za nezbrinutu djecu, a potom po prestoničkim ulicama, javnost je saznala iz teksta novinarke “Vremena” Jelene Jorgačević Kisić, koja je reagovala na objavu Ivane Radojičić koja živi u zgradi u kojoj je Rade povremeno boravio.
Uz angažovanje redakcije Kurira, kako navode, a potom i ogromno angažovanje Aleksandre Čamagić, gradske sekretarke za socijalnu zaštitu i Centra za socijalni rad Savski venac, kao i asist. dr Mihaila Stjepanovića, direktora Klinike za pulmologiju, Rade je smješten u bolnicu.
Tada nije imao nikakva dokumenta i bio je zarobljen i u bijedi i birokratiji.
Nesrećnom čovjeku je još godinu dana ranije ustanovljen metastatski rak pluća, ali bez lične karte, a time i zdravstvene knjižice, nije mogao da se liječi. Za hemoterapiju potrebana su dokumenta.
Doktor Stjepanović ga je životno ugroženog primio kao hitan slučaj. Primio je krv i dobio je kiseonik, a Aleksandra Čamagić je pokrenula proceduru za dokumenta.
U međuvremenu, službenici MUP uspjeli su da izrade i Radetu uruče ličnu kartu.
Zahvaljući tome, nesraćan čovjek koji je život porveo na ulici biće i sahranjen, propisno i dostojanstveno, imenom i prezimenom. Rade će biti sahranjen na groblju Zbeg o trošku opštine Savski venac.
Majka mu umrla čim ga je rodila
Oni koji su znali po neki detalj iz njegovog mučnog života, kažu da je Rade djetinjstvo i ranu mladost proveo u Domu za nezbrinutu djecu. Rečeno mu je da je njegova majka umrla nakon što ga je rodila. Neko vrijeme bio je u hraniteljskoj porodici, pa je ponovo vraćen u Dom
– Kada je napunio 18 godina, našao se na ulici. Završio je dvije godine Srednje saobraćajne škole i potom odustao od daljeg obrazovanja. Umjesto školovanja morao je da zaradi za život. Da preživi. Prao je šoferšajbne na kolima, radio u luna parku, mahom prosio… Živio je neko vrijeme i u takozvanom kartonskom naselju ispod Gazele, u kamp-prikolici koju mu je prijatelj pozajmio. Ni spavanje po parkovima nije mu strano. Kamen za pod glavu… – ispričala je Ivana Radojičić od čije objave se i saznalo za strašan život jednog Beograđanina.
O Radetu bi, kaže, kao i o svakom čovjeku, moglo mnogo toga da se kaže – i da je drag i ljubazan, da ima umjetničku crtu, da je vičan poslovima u kući, da umije da sasluša sagovornika. Sa druge strane, Rade je davno ispustio dizgine svog života iz ruku i pustio da život ide mimo njega…. Nažalost, izlaz iz problema našao je u alkoholu. To ga je koštalo mnogo, čak i kontakta sa članovima porodice.
– Da su stvari išle drugačijim tokom, da su mu podijeljene drugačije karte, da se izborio za bolju “ruku” možda bi sada bio čuveni umjetnik. No, ni život ni Rade nisu umjeli drugačije te je, umjesto da otvara izložbe, otvarao boce sa alkoholom i sakupljao limenke…- navodi se u objavi na društvenim mrežama, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu