Snijeg na Božić, u narodnom vjerovanju, predskazuje rodnu godinu.
U mnogim krajevima Srbije i danas se poštuje starinski običaj vezan za Badnji dan i posnu trpezu, a u njegovom središtu nalazi se – pasulj.
Narodna vjerovanja nalažu se da se na Badnji dan, siječe badnjak. Običaj je da se po badnjak ide rano, prije izlaska sunca.
Praznična atmosfera u domovima ispunjena je radošću, ali i brojnim pravilima koja su se prenosila s koljena na koljeno.
Iako Božić slavimo kao najveći hrišćanski praznik, mnogi običaji koje danas praktikujemo vuku korijene iz duboke starine i paganskih vjerovanja naših predaka.
Božićni običaji u srpskoj tradiciji duboko su ukorenjeni u vjeri, porodici i sjećanju na pretke, a među njima posebno mjesto zauzima badnjak. Badnjak nije samo drvo koje se unosi u dom, već važan simbol zajedništva, obnove i duhovne povezanosti.
Lovorov list je začinska biljka koja se vijekovima koristi u kuhinji, ali i u službi zdravlja kao prirodni lijek.
Koliko puta ste nakon obilnog ručka, dok se borite sa osjećajem težine u stomaku, čuli onu čuvenu rečenicu: „Uzmi jednu, da presječe“? Taj ritual je duboko ukorijenjen u našoj kulturi i tradiciji, ali upravo to je najveća zabluda Srba kada je riječ o ishrani i fiziologiji.
Prvi snijeg u godini za naše pretke nije bio samo meteorološki događaj, on je imao duboko simboličko i prognostičko značenje.
Ako se mučite s nesanicom i teško tonete u san, rješenje bi se moglo kriti u nečemu što već imate u kuhinjskom ormariću. U pitanju je, naime, lovorov list.
Pravoslavni vjernici Božić slave 7. januara, a dani koji mu prethode u narodu se često opisuju kao završna priprema – i duhovna i porodična.
Česnica je božićna tradicija. Ona se, prema narodnom vjerovanju, priprema kako bi doprinijela sreći i blagostanju ukućana.
Sveti Ignjatije Bogonosac jedan je od onih praznika koji u pravoslavnoj tradiciji nose snažnu poruku.
U mnogim kulturama širom svijeta postoje vjerovanja koja upozoravaju na to koje poklone nikada ne treba davati voljenim osobama.
Mnoga vjerovanja i sujeverja vezuju se za početak Nove godine.
Srpska pravoslavna crkva 27. decembra obilježava uspomenu na Svete mučenike Tirsa, Levkija, Filimona, Apolonija i druge koji su s njima postradali za vjeru.
Dok jedni imaju čitav niz novogodišnjih rituala, drugi se oslanjaju na simbole za sreću, a crveni veš se smatra jednim od najjačih.
Za Srbina nema slavlja bez pečenja. Božić, Uskrs, slava, svadba ili rođenje djeteta gotovo su nezamislivi bez praseta na ražnju ili bar komada pečenog mesa na trpezi.
Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava uspomenu na Svetog mučenika Evstratija, svetitelja čiji se život i stradanje i danas pominju kao primjer nepokolebljive vjere, odricanja i duhovne snage.
