
MOJA BANJALUKA Marija Gajić: Grad festivala
Banjaluka je grad zelenila sa brojim alejama, parkovima i skrivenim oazama mira u blizini centra grada. Taj epitet bi u budućnosti trebali da sačuvamo.

Banjaluka je grad zelenila sa brojim alejama, parkovima i skrivenim oazama mira u blizini centra grada. Taj epitet bi u budućnosti trebali da sačuvamo.

Banjaluku najviše volim zbog njenog zelenila, aleja, Vrbasa i Kastela. Iako je grad prelijep u svako doba godine, čini mi se da od aprila do oktobra posebno zablista.

Grad na Vrbasu može da se pohvali lijepo uređenim centrom, koji oduševi svakoga ko dođe u Banjaluku. Mislim da je potrebno obezbijediti više parking mjesta oko javnih institucija, kao i oko kafića koji se otvaraju u stambenim zgradama.

Banjaluka je lijep i uredan grad koji ima šta da ponudi. Grad sa velikim potencijalom, koji bi, uz malo promocije, bio zanimljiv mnogim turistima.

Nikako mi se ne sviđa što je Banjaluka za kratko vrijeme od mirnog grada došla do toga da se ljudi plaše naveče hodati sami. Toliko se loših stvari dešava, a najgore je što rijetko ko odgovara za probleme i zločine koji nas okružuju. Ljudi postaju sve nezadovoljniji jer niko ne pronalazi krivce.

Banjaluka je lijep grad koji se, prije svega, nalazi na lijepom mjestu. Mnogi ljudi koji ovdje dođu po prvi put oduševe se gostoljubivim domaćinima i gradu koji, ikao mali, ima šta da ponudi.

U Banjaluci najviše volim Vrbas, parkove i lijepe bašte kafića uz rijeku. Mislim da grad ima dovoljno zelenila i da ga upravo zelene aleje i rijeka Vrbas čine posebnim.

Sviđa mi se to što se grad konačno gradi i u tom smisli svakako bih pohvailo gradnju novih kružnih tokova. Definitivno su ubrzali protok saobraćaja.

Banjaluka je moj grad već 12 godina, sasvim dovoljno da zavolim neke ulice, ćoškove, klupe… Aleja Sv. Save i Ulica Branka Radičevića me uvijek iznova i iznova oduševljavaju zelenilom, a odgovorno tvrdim da šetnja Gospodskom, nedjeljom ujutro, kad se ne sudaraš s ljudima i kad je sve tiho ima terapeutsko dejstvo.

Banjaluka mi liči na ljepoticu koja se tako lijepo „ušuškala“ na mjestu gdje je, vjerovatno nekada, Panonsko more dotaklo krajiška brda na samom ušću Vrbasa. Možda sam i veoma subjektivan, ali mi se čini da je bila ljepša dok je nisu ovako okovali u beton i asfalt kojim su joj polomili mnoge grane. Smaragdni Vrbas i Park “Mladen Stojanović” su nepromjenljive ljepote grada.

Volim Banjaluku, to je moj rodni grad i ponosan sam što je iz dana u dan sve ljepša. Puno se gradi, postajemo mali i lijepo uređen evropski grad.

Gradska uprava nabavila je dvije mobilne kamere koje će postavljati širom Banjaluke, na mjestima gdje građani uporno stvaraju divlje deponije.

Grad zelenila, lijepih žena i ukusnih ćevapa, jedan od najčistijih gradova u regionu, grad raskošnih aleja i zelenog Vrbasa, u kojem još uvijek ima mjesta i za dječju igru i za šetnju parkovima i alejama.

Banjaluka je jako lijep grad, ima dosta zelenila i veoma je čist, što mi se posebno sviđa. Primjećujem da je i Vrbas čistiji nego što je bio, što je za pohvalu.

Penzioner Boris Moravac napustio je Banjaluku poslije više od 60 godina provedenih u gradu, gdje je rođen, stekao porodicu, proveo radni vijek.

Volim Banjaluku jer je grad sa dušom i grad koji ima poseban duh. Kroz njegovu arhitekturu se vidi da je bogat istorijom i da je živio u mnogim vremenima.

Ako posmatramo izgled, mogu reći da je Banjaluka jedan od ljepših gradova regiona, koji stvarno ima ono nešto. Stara gradnja, drvoredi i zelenilo na svakom ćošku, daju mu poseban izgled.

Sviđa mi se što je Banjaluka čist i uredan grad, pun zelenila. Grad koji je po mjeri čovjeka, može se obići laganim hodom, a dovoljno je razvijen da svojim stanovnicima pruži sve ono što im je potrebno.

U grad na prelijepom Vrbasu sam se zaljubila dolaskom na studije. Nije bilo teško zavoljeti grad koji može sve da ti pruži.

Borba mještana banjalučkog naselja Nova Varoš da očuvaju zelenu površinu će trajati sve dok se ne donese zvanična odluka Grada o zabrani bilo kakve izgradnje na ovoj lokaciji.