
Žive na selu, a nemaju hrane: Po obroke u javne kuhinje dolaze i oni koji žive izvan grada
Humanitarna organizacija „Mozaik prijateljstva“ iz Banjaluke u posljednje vrijeme bilježi sve veći broj korisnika javne kuhinje koji žive na selu.
Humanitarna organizacija „Mozaik prijateljstva“ iz Banjaluke u posljednje vrijeme bilježi sve veći broj korisnika javne kuhinje koji žive na selu.
Predstavnici javnih kuhinja dostaviće informacije o pojedinačnim potrebama javnih kuhinja za naredni dvomjesečni i šestomjesečni period, kako bi se pokrenule procedure za odobravanje nove donacije.
Na adresu javnih kuhinja i humanitarnih udruženja u Srpskoj i FBiH, otkad su stupile na snagu zakonske izmjene da se na doniranu hranu ne plaća PDV, stigla je samo jedna značajnija donacija.
Čim bude uplaćeno 70.000 KM iz kabineta Predsjednika RS, kako nam je obećano, dječaci Uroš i Nemanja i roditelji mogu izaći iz oronule kuće i preseliti u novu.
Zima je, a vatru ne smijem da naložim da se dimnjak i krov ne zapale. Kada nešto skuvam, onda se malo ova prostorija ugrije. Nemamo grijalicu, ali i ne smijem puno struje da trošim, da ne dođu veliki računi. Djeca i unutra nose jakne, a kosicu ne smijem da im perem često jer je hladno, a nemamo fen.
Samo u Banjaluci živi najmanje 2.000 ekstremno siromašnih ljudi koji bi ostali gladni da nije javnih kuhinja.
Ukupan javni dug Republike Srpske, prema priznanju ministarke finansija Zore Vidović, veći je od 6,2 milijardi KM.
Nakon duge borbe, konačno je završena sva zakonska procedura da se donirana hrana u BiH javnim kuhinjama oslobodi plaćanja PDV. Međutim, to nije i definitivni kraj ove inicijative.
„Mozaik prijateljstva“ pokrenuo je priču za porodicu Šišarica, odnosno za dječake Uroša i Nemanju, koji danas, dok mi pijemo kafu, spavaju u oronuloj kući.
Vjerovatno se mnogi sjećaju kako su na sjednici Skupštine grada Banjaluka, prije oko šest mjeseci, izglasana tri poskupljenja u jednom danu, i to vode, odvoza otpada i grijanja.
Robert Dacešin, travel bloger i avanturista, uspio je u svom naumu i pješke prešao 670 kilometara duž Camino de Santiago.
Za porodicu Šišarica iz Barlovaca kod Banjaluke, koja živi u ruševnoj kući bez kupatila i vode, pokrenut je humanitarni broj. Sudeći po pozivima, do kraja mjeseca biće teško prikupiti 80.000 KM, koliko treba da im se obezbijedi krov nad glavom.
Banjalučanin Robert Dacešin uspio je pješke preći 670 kilometara duž Camino de Santiago i za to mu je trebalo 26 dana koliko je trajala njegova pustolovina.
Hrana u vrijednosti skoro 20.000 KM koja je u skladu sa novom zakonskom regulativom oslobođena od plaćanja PDV donirana je danas čime je počelo novo poglavlje kad je u pitanju doniranje hrane ugroženim kategorijama društva u Bosni i Hercegovini.
Štićenici Doma penzionera u Banjaluci i ove godine na human način obilježili su Međunarodni dan starih osoba.
Dobri narode, treba nam 80.000 poziva po jednu marku. Molim vas od srca.
Težak život u kojem odrastaju Nemanja i Uroš, gdje majka Slobodanka sprema ono što im humani ljudi donesu, a tata nadniči za 50 KM jednom ili dva puta u sedmici, mnoge nije ostavio ravnodušnim.
Gledam danas nešto na mapi i vidim da smo prepješačili 350 kilometara, u neku ruku dionicu od Banjaluke do Beograda, nije loše. Lakše čak možda nego ponekad kad preko Rače ideš pa put nema kraja. Jedanaest dana hodanja, preko 30 kilometara dnevno i tu smo, na pola puta i sa mnogo energije trenutno, posebno kada znamo da smo u Portu, a onda slijedi šetnja uz okean.
Sofija Negić, jedna je od devetoro ubijene dece u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", a povodom njenog rođendana oglasila se i njena mama Milanka koja je napisala potresnu priču o svojoj ubijenoj kćerki koja ih je prerano napustila.