Kultura

Rječnik balkanske mitologije (38): Zmijska košuljica

Osim srpskog, i drugi narodi vjeruju da se duša čovječja poslije smrti otjelovljuje u zmiji.

FOTO: RINA

Kod našeg naroda ukorijenjeno je vjerovanje da svaka kuća ima po jednu zmiju, koja se naziva čuvarkuća. Iako su je, kako govore, mnogi vidjeli, rijetko je ko u stanju da je tačno opiše.

I prema njemačkoj mitologiji, u mnogim kućama postoje čitave familije zmija, od koje svaki zmijski član predstavlja po jednog člana domaćinstva, iz čega slijedi: što god se dogodi odgovarajućoj zmiji, desiće se i njenom ljudskom dvojniku.

Brojna su vjerovanja srpskog naroda u čudotvornu moć zmije, o čemu postoji zamjetna etnografska i umjetnička građa. Od posebnog magijskog značaja je ona zmija koja se ubije između Panađura, 28. avgusta i 21. septembra. U tom vremenu zmija je “najljuća”.

Svojevremeno sam u selu Okolištu i drugim selima Svrljiga zabilježio nekoliko magijskih radnji sa zmijama. Kada se takvoj zmiji odsiječe glava i zatim osuši, pa se u proljeće kroz otvor kostura zmijske glave posije bosiljak, u tom slučaju, pošto iznikne bosiljak, on omogućava svakoj osobi da po želji u toku noći razgovara sa duhovima umrlih predaka. Potrebno je samo da se ovaj naročiti bosiljak prije spavanja stavi ispod jastuka i pomisli na osobu sa kojom čovjek želi u snu da govori.

Zmijska košuljica služi da se djeca koja pate od neopisivog straha “magijski liječe – kađenjem”.

Kada se u vrijeme sjetve kroz glavu osušene zmije propusti zrnevlje žita koje će se po prvi put sijati u njivi, vjeruje se u naročitu plodnost usjeva. U Svrljigu se i danas još vjeruje da luk posađen kroz glavu zmije ubijene između Panađura služi za liječenje epilepsije.

Ali od iste bolesti može se neko izliječiti i onda ako se provuče kroz rasporenu zmiju. Razumije se, potrebno je na tom istom mjestu, poslije magijske radnje liječenja, sahraniti zmiju i za određeno vrijeme paliti joj svijeću. Sa jednim važnim upozorenjem: treba da to bude „prva zmija” na koju se ranog proljeća naiđe.

Kada je riječ o povezanosti bijelog luka i zmijske glave, Vuk Karadžić je pisao da kada čovjek takav luk „zadjene za kapu na blagovijest kad pođe k crkvi, onda bi poznao sve žene koje su vještice”.

(Nastaviće se)