Biznis

Sa neba sletio u voćnjake: Penzionisani pilot poslije vojne karijere bavi se ekološkom poljoprivredom

Bogatstvo Josipa Malnara, pilota JNA, nije samo u vojnoj karijeri dugoj 35 godina već i u tome što je posljednje 32 godine posvetio izučavanju gajenja voća, povrća i cvijeća na prirodni način.

Sa neba sletio u voćnjake: Penzionisani pilot poslije vojne karijere bavi se ekološkom poljoprivredom
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

I u osmoj deceniji podiže voćnjake i maslinjake. Oslanja se na tradiciju, na pretke koji su mudro njegovali zemlju kako bi dala što veće prinose, ali i na najsavremenijim otkrićima koja mu pomažu da dobije hranu bez učešća hemije.

Letenje je bilo njegov život, sve dok se nije penzionisao, i to, kako kaže, u posljednji čas. Ponosan je na činjenicu da je u penziju otišao 1989, prije nego što će početi ludilo koje nikome nije dobro donijelo. Rođen je u Zagrebu, školovao se za oficira u Mostaru i Zadru, a službovao u Kraljevu, Skoplju, Beogradu i Nišu.

Pročitajte još

– Ne mogu reći da sam pouzdano znao šta će nam se desiti, ali sam naslućivao. Shvatio sam da je vrijeme da odem iako je pilotiranje za mene bilo život. Tokom karijere upravljao sam na osam tipova aviona, a posljednji je bio MI21, koji je i sam nedavno otišao u penziju – priča Josip.

Njegova majka Marija bila je iznenađena kada joj je saopštio da se prijavio za Vojnu gimnaziju u Mostaru i da je primljen. Dok je karijera išla uzlaznom putanjom, tokom predaha od letenja, Josip je radio na formiranju i vođenju vojnih biblioteka svuda gdje je službovao.

Zato je i znao da mu penzija neće teško pasti jer je od onih koji vole da čitaju i uče tokom cijelog života. Sve što je naučio od oca Pavla, koji je imao svoj vinograd u okolini Daruvara, zaintrigiralo ga je da se u trećem dobu i sam tome posveti.

Svoje voćnjake Malnar nema, ali pomaže drugima kod podizanja, održava masline na hrvatskim ostrvima, posvećen je širenju misije o ekološkoj poljoprivedi i pristalica je homeopatskog uzgoja.

– Najjednostavnija i najpristupačnija biljka nam je kopriva, zato je treba saditi u lejama sa povrćem, baš kao što su naše bake gajile neven da bi otjerale štetočine – savjetuje Josip.

Otkriva i da malo ko u Srbiji zna da jedna biljka nosi genetski kod i da je to nacionalna biljka – valerijana. Ona je dragocjena jer podiže temperaturu za četiri stepena, pa šteta od mraza na biljkama može da se popravi rastvorom ove biljke.

– Naše bake poklanjale su je kao amajliju svojim sinovima kada su odlazili u rat. Ona ih je štitila tako što ih je zapravo grijala – tvrdi Malnar, šišu Novosti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu