Goran Mirjanić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci kazao je za Srpskainfo da na livadama, u šumama i pašnjacima propada bogastvo u ljekovitom bilju koje se samo sporadično sakuplja i prerađuje. To su kantarion, majčina dušica, lavanda, ruzmarin, metvica, kopriva, lipov cvijet, gloginje, šipak…
Samoniklo i zasađeno ljekovito bilje nudi dodatne prihode, koristi zdravlju ljudi i poboljšava strukturu medonosne pčelinje paše.
– U pčelarstvu se koriste tradicionalne biljne vrste, bez značajnijeg obogaćivanja. Zato je nepohodna intenzivnija proizvodnja, sadnja ali i prerada ljekovitog bilja. U programu rada pčelarskih udruženja, to bi trebala biti jedna od najvažnijih aktivnosti – smatra Mirjanić rekavši da je osim inicijativa mještana, pčelara i poljoprivrednika, neophodna podrška Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Srpske.
Primjeri organizovane proizvodnje, otkupa i prerade ljekovitog bilja su malobrojni ali značajni za područja Krajine i Hercegovine. To su, precizirao je Goran Mirjanić, prepoznali Nedeljko Kusturić iz Banjaluke i Slobodanka Popović iz Ljubinja koji se bave proizvodnjom, otkupom i preradom ljekovitog bilja.
Njih slijede uglavnom pojedinci, entuzijasti i penzioneri a rjeđe mladi koji u ljekovitom bilju prepoznaju profitabilnu djelatnost za svoje porodice.
Milenko Gagić, profesor u penziji i pčelar iz Kijevaca u Potkozarju navodi da ovdje postoji mnogo ljekovitog bilja koje nije iskorišteno.
– Najviše ljekovitog bilja ima na okućnicama. Uvjerio sam se u to u mom rodnom selu Kijevci. Svakako da bi organizovana akcija berbe, sušenja, otkupa, bila korisna, da bi pokrenula taj proces. U perspektivi bi se moralo raditi na tome – smatra profesor Gagić.
On, zajedno sa suprugom i kćerkom, ljekovito bilje koristi u proizvodnji sapuna, više vrsta krema, ulja, sokova, različitih ljekovitih napitaka. Ljekovitim biljem bogato je i područje Bistrice i druga sela u podnožju Prosare. Sanja Agić kaže da u njenom kraju uspijeva veliki broj biljaka sa izuzetnim ljekovitim svojstvima.
– Okruženi smo mnogim ljekovitim biljkama ali stanovništvo poznaje samo nekoliko vrsta. Trebalo bi se angažovati, objasniti koje biljke su ljekovite, kada i kako se beru, suše, koriste… Na primjer, kod nas propadaju velike količine šipka i trnjine – zaključila je Sanja Agić.
Dragica Gvozdenac iz Cimirota, zajedno sa suprugom Slavkom koji je i predsjednik Udruženja proizvođača zdrave hrane, opredijelila se za proizvodnju aronije, ljekovite voćke koja ovdje uspijeva i bogato rađa.
– Od aronije proizvodimo pekmez, slatko, čajeve, likere, vino i rakiju. Inače, korištenje ljekovitog bilja je sporadično i nedovoljno – pojasnila je Dragica koja je, zajedno sa suprugom, prije više od jedne decenije, napustila grad i preselila u Cimirote. Oni su obnovili staro imanje i tu zasnovali proizvodnju ljekovitog bilja i voća.
– Prodaja je najlošija tačka cijele ove priče. Ne ide to baš lako, nema organizovanog otkupa. Prodaja ljekovitog bilja na malo, kod kuće ili na sajmovima, veoma je skromna – požalila se Dragica Gvozdenac.
U lijevčanskom području, porodica Predraga Trninića, ljekovito bilje, na posredan način, koristi u proizvodnji meda, voska, propolisa, krema… Mi smo već prepoznali bogata staništa ljekovitih i medonosnih biljaka u čijoj blizini, periodično lociramo pčelinjak, kažu Trninići.
– To su amorfa ili bagremac u ravničarskom dijelu, a kesten, bagrem, lipa u brdsim krajevima. Takođe sve više sijemo ljekovite biljke. To su facelija, heljda, lavanda, žalfija… – kaže Predrag koji iskustva uspješno prenosi na kćerku Natašu i sina Miloša.
Dugačak je spisak biljaka kojima je obdarena Kozara, cvetnih proplanaka i šuma koje se mogu iskoristiti, smatra Mile Božić, sakupljač gljiva i ljekovitog bilja iz Gornjih Podgradaca.
– Ovdje ima mnogo hajdučke trave, kantariona, maslačka, bokvice, kamilice, koprive, bijelog i crnog sljeza… potom bagrema, lipe. U zasadima uspijevaju i ruzmarin, lavanda, neven, kadulja. Svaka od tih biljaka je rezervoar zdravlja, a naročito gljiva rudnjača koje ima u izobilju – smatra Božić.
Bogata flora Kozare
Nacionalni park “Kozara” odlikuje se bogatstvom i raznolikošću biljnog svijeta, tvrde stručnjaci. Floristički biodiverzitet prostora nacionalnog parka rezultat je raznolikosti orografskih, edafskih i fitoklimatskih uslova, biljnogeografskog položaja i istorijskog razvoja živog svijeta masiva Kozare, te izraženih antropogenih uticaja na nekim lokalitetima.
Na relativno skromnoj površini područja parka od 3.900 hektara, ustanovljen je impozantan biodiverzitet od 865 biljnih vrsta. Registrovano je 19 rijetkih i ugroženih vrsta. To su bijela mračnica, božikovina, bradavičnjak, crni oman, divlja ciklama, divlji ljiljan, đurđevak, likovac, jetrenka, kaćun, kostrika mekolisna, naglavica dugolisna, ostružnica, ptičija graorica, tisa, udovičica siva, uskolisni strupnik, veliki karanfil i visibaba.
Dio florističkog bogatstva nacionalnog parka predstavljaju i brojne ljekovite biljke, zečija stopa, živa trava, rujevina, kantarion, sljez, rašljasta kičica, plućnjak, ranilist, bokvica i mnoge druge. Grupi korisnih biljaka treba dodati i razno jestivo bilje i šumske voćke poput divlje kruške, divlje jabuke, divlje trešnje, trnjine, šipka, drena, jagode… Na području Nacionalnog parka “Kozara” rastu i razne vrste jestivih gljiva. Najpoznatije su vrganj, zlatača, rudnjača , sunčanica, lisičarka…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu