Najprije je sama brojka uznemirujuća i nepojmljiva: 100 mogućih ubistava! Najvjerojatnije ih je počinio medicinski radnik Nils Hegel. Iza ove brojke kriju se sudbine muškaraca i žena koji su bili ozbiljno bolesni ili su se nadali brzom ozdravljenju. Riječ je o ljudima u dobi od 34 do 96 godina koji su svoje narušeno zdravlje povjerili bolničkom osoblju i čiji životni putevi su tamo iznenada okončani, piše Dojče vele.
Sto mogućih ubistava! Iza ovog broja su i članovi porodica koji su pretrpjeli brutalni udarac. Svi ubijeni su, prema procjeni iznesenoj u optužnici, žrtve najgoreg serijskog ubice u istoriji Njemačke.
Ubica kao “Rambo”
Između 2000. i 2005. Nils Hegel je postao gospodar života i smrti. U bolnicama u Oldenburgu i Delmenhorstu u Donjoj Saksoniji, on pacijentima ubrizgava lijekove u dozama opasnim po život, kako bi ih oživio nakon zakazivanja njihovih kardiovaskularnih funkcija. To mu je donijelo slavu i imidž spasitelja. No, uvijek iznova zakazuju Hegelsovi perfidni spasilački manevri s fatalnim ishodom.
Uvijek se tokom reanimacija među prvima nalazio na licu mjesta i “potiskivao druge koji su zapravo bili zaduženi za to”, prisjeća se na sudu penzionisani njegovatelj, kako piše novinar lista “Bild”. Mladi i neiskusni lijekari takođe su bili sretni zbog njegove spremnosti da pomogne. “Rambom-spasiocem” nazivaju ga njegove kolege koje ništa nisu sumnjale.
Danas je Okružni sud u Oldenburgu, nakon niza suđenja, donio konačnu presudu u ovom predmetu. Dobio je doživotnu kaznu zatvora, kao što je očekivala većina onih koji su pratili suđenje. To je zahtijevalo i Državno tužilaštvo. Moguće puštanje Hegelsa na uslovnu slobodu nakon 15 godina odslužene “doživotne” zatvorske kazne u tom slučaju izostaje. On je u zatvoru već više od 10 godina.
Uhvaćen na djelu
Da je ovaj serijski ubica u junu 2005. otkriven, treba zahvaliti njegovateljima u Delmenhorstu, koji su ga uhvatili dok je manipulisao pumpom pacijenta na odjeljenju za intenzivnu njegu. Užas je tako napokon okončan, nakon gotovo pet godina.
U početku, istraga se odnosila samo na pokušaj ubistva, dok se kasnije govorilo o tri ubistva, a potom su se pojavili dodatni detalji i dokazi za druga ubistva. Hegel se na sudu predstavlja kao susretljiv, naizgled kooperativan, te priznaje svoja djela. Međutim, samo u onoj mjeri u kojoj se ona mogu dokazati. Njemu će doživotna kazna prvi put biti izrečena u februaru 2015. godine.
Međutim, naknadne obdukcije i nalazi dobijeni iz posmrtnih ostataka pacijenata otkrivaju istinski obim njegovih postupaka. U ovom četvrtom procesu, koji mediji opisuju kao “proces stoljeća”, a koji pred Okružnim sudom u Oldenburgu traje od kraja oktobra 2018, Visoko državno tužilaštvo mu sada stavlja na teret 97 ubistava, a za još tri nedostaju dokazi.
Posmrtni ostaci mnogih drugih potencijalnih žrtava ne mogu biti obducirani, jer su kremirani. Hegel priznaje 43 djela, a drugih se ne može ili ne želi sjetiti, a pet slučajeva odbija priznati.
Reporter Zidojče cajtunga, koji je izvještavao sa suđenja, primjećuje da Hegel, na pitanja o pojedinačnim slučajevima iz optužnice za ubistva, lapidarno odgovara: “Ne sjećam se, ali ne mogu to isključiti”. Hegel je usputno govorio o ubijanju ljudi, kao da je riječ o testiranju, napisao je reporter njemačkog lista.
Optuženi, kako se dalje navodi, nije izgovorio ni riječ “sažaljenja i kajanja, nego se čudio i divio postojećim mogućnostima”.
Tražio uzbuđenje u hitnim slučajevima
Kakva je osoba Hegel? Koliko je poznato, on je imao sretno djetinjstvo, kasnije je vodio neprimjetan i uredan život. Ne postoje tragovi stresnih trauma. Pogled u Hegelovu prošlost ne daje odgovor na to kako je došlo do monstruoznih serijskih ubistava.
– Ni ja ne znam kada je došlo do te mutacije – rekao je Hegel jednom prilikom tokom procesa.
Zidojče cajtung ga citira navodeći da je rekao da se ugledao na profesionalce na odjelu intenzivne njege, elitne njegovatelje, “koji su već izgubili svoju ljudskost”.
Njega su na to naveli brojni individualni motivi, kaže psihijatar Karl Bajne u razgovoru za DW. Ovaj šef odjela bolnice Sent Marijen u Hamu i profesor psihijatrije i psihoterapije na Univerzitetu Viten/Herdeke već 25 godina se bavi temom eutanazije odnosno ubijanja pacijenata u klinikama i staračkim domovima.
On pretpostavlja da je Hegel najvjerovatnije na poseban način bio nesposoban da dugoročno podnosi teške patnje.
– Nije mogao podnijeti pogled na umiruće,teško bolesne ljude, te se potom pretvorio u gospodara života i smrti – kaže Beine.
Sam Hegel je uvijek govorio da je namjerno izazivao te hitne slučajeve, “jer je želio briljirati, te htio doživjeti uzbuđenje nakon uspješne reanimacije”, dodaje Bajne.
To pokazuje da je “on krajnje narcisoidna osoba koja je u dobroj mjeri stabilnost za svoj nestabilni ego sticala priznanjem svojih kolega”.
Pogled u ponor
Karl Bajne takođe je opisao Hegela kao brutalnu i otupjelu osobu sa značajnim nedostatkom empatije i suosjećanja.
– Pretpostavljam da on do danas nema pojma o nezamislivoj patnji koju je nanio porodicama svojih žrtava – kaže šef odjela psihijatriju.
To je kao ponor, “u kome se motivi ne mogu detaljno spoznati.”
Kontekst istrage ubistava prevazilazi krivicu i psihičke strukture Hegelove ličnosti. Uslijediće procesi i protiv osoblja klinike iz Oldenburga i Delmenhorsta. Treba ustanoviti zašto je Hegel mogao toliko dugo ubijati i zašto su mehanizmi kontrole u toj mjeri zatajili.
Tako je Hegel u Oldenburgu, nakon što su posumnjali u njega, bio izbačen iz službe na Intenzivnoj njezi. Ipak, dobio je dobre preporuke, pa je promijenio kliniku i potom ubio više od 60 drugih ljudi.
– Nisu uzimani u obzir ozbiljni znakovi ranih upozorenja ili ozbiljne sumnje, već su ignorirani ili su čak prikrivani – ističe Bajne.
To, dodaje on, nema nikakve veze s neuspjehom kontrolnih mehanizama, već s tim “da se u prvi plan pokušala staviti dobrobit sopstvene bolnice, i to iznad interesa pacijenata”. Zbog toga je 100 ljudi izgubilo život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu