Hronika

"Šetala sam od zida do zida i pitala da li možemo da vidimo naše dijete" Bolno svjedočenje majke dječaka koji je ubijen u "Ribnikaru" svima u sudnici natjeralo suze na oči

Na suđenju roditeljima dječaka ubice iz OŠ "Vladislav Ribnikar", nakon svjedočenja roditelja ubijene Ane Božović, govorila je majka Andreje Čikića, žrtve pucnjave u školi. Tokom svjedočenja majka dječaka Suzana Stanković Čikić je plakala, kao i svi u sudnici.

"Šetala sam od zida do zida i pitala da li možemo da vidimo naše dijete" Bolno svjedočenje majke dječaka koji je ubijen u "Ribnikaru" svima u sudnici natjeralo suze na oči
FOTO: RINGIER

Sa tjeskobom u glasu i kroz suze majka ubijenog dečaka u OŠ “Vladislav Ribnikar” govorila je o svom sinu, o tom 3. maju i kakav im je život bez sina jedinca.

On je bio naše jedino dijete, kad se rodio donio je radost u naš dom. Sjećam se jedne situacije koju ću sada ispričati. Andrija je imao 5 godina, molio me je da ga odvedem u park. Planirala sam da odložim za kasnije, ali vidjela sam da on žarko želi. Odvela sam ga i tamo je bio sa drugarima. U povratku me je pitao da li može da kupi sladoled. Dala sam mu novac i on je kupio sladoled. Nastavili smo da idemo ulicom i ispred nas je bila cvjećara, on je ušao u nju i rekao: “Molim vas jedan crveni cvijet za moju mamu”. Izašao je i rekao: “Ovo je za tebe jer si me odvela u park” – započela je svoje svjedočenje majka malenog Andrije.

Posljednji put kada je majka vidjela sina

Kako je ispričala na suđenju, tog 3. maja oni su krenuli zajedno. Ona i suprug i Andrija. Andrija je išao u školu.

– Njega smo ostavili ispred škole. Poslala sam mu poljubac i rekla: “Lijepo uči”, a on se okrenuo ka nama, poslao poljjubac i rekao: “Lijepo radite” – ispričala je mama ubijenog Andrije.

Kako je rekla ona i suprug su otišli na posao, a tek što je kročila u ordinaciju gdje radi nazvao ju je suprug i pitao je: “Jesi li vidjela šta je bilo u “Ribnikaru”, bila je neka pucnjava…”

– Rekao mi je da je krenuo ka školi. Mislila sam da je bilo nešto ispred škole, zvala sam sina, nije se javljao. Pomislila sam da ne može da mi se javi jer je na času, ušla sam na internet da vidim šta je moj suprug vidio, strah me je odjednom preplavio, pozvala sam mamu od Andrijinog druga i rekla je da je njen sin došao kući i da ga smiruje, i drugi roditelji su mi to rekli – ispričala je ona.

Sa tjeskobom u glasu, majka ubijenog Andrije jedva je pričala o svemu što je potom uslijedilo.

Poziv majke Sofije Negić

– U jednom trenutku smo bili ispred škole, prišli smo policajcu i pitali ga zašto toliko dugo čekamo. On je rekao da je uviđaj u toku. Nije mi bilo jasno kakav uviđaj i zašto, na šta mi je on rekao da je ubijen radnik obezbjeđenja. Pitala sam ga i za djecu, on je rekao koliko zna da nema. Potom smo krenuli ka Urgentnom centru, kada je mene pozvala majka Sofije Negić i rekla da njene Sofije više nema i da je ona u SUP na Vračaru – rekla je ona.

Pročitajte još

Kako je kazala tada je rekla taksisti da pojača radio na kojem je išlo obavještenje da je ubijeno osmoro djece u “Ribnikaru” i čovjek iz obezbjeđenja.

– Rekla sam taksisti da odmah vozi na Vračar u stanicu, da ne idemo u bolnicu. Ispred stanice nam je policajac rekao da dođemo i odveo nas na drugi sprat. Tamo sam vidjela direktorku i tada su mi se sve nade srušile, šetala sam od zida do zida i pitala sam da li možemo da vidimo naše dijete, ali su mi rekli da ne možemo. Mi smo stajali, nismo znali šta da radimo, a onda smo otišli kući – ispričala je ona.

Kako je rekla, potom je trebalo da jave bakama i dekama.

– Zvala sam sestru, rekla da ide kod mojih roditelja da hitna bude ispred vrata. Čula sam majku kako vrišti i oca koji diše teško. A kod nas potpuna tišina, ne možeš da prihvatiš šta se dogodilo – rekla je ona u suzama.

Podsjetimo, na suđenje roditeljima dječaka ubice danas su došle porodice Božović, Čikić, Martinović, Aćimović, Kobiljski, Anđelković, piše Blic.

Prvi je pred sudsku govornicu izašao Ivan Božović, otac Ane Božović, kojem je postupajući sudija rekao da ispriča kako se osjećao kako se dogođaj dogodio, kako su se osjećali sve vrijeme, kako nakon toga, kako kada su saznali za smrt i da li poznaju porodicu Kecmanović.

– Treći maj je počeo kao bilo koji školski maj. Ona se spremila za školu, obukla je suknjicu, bilo je slikanje za almanah što je njoj bilo veoma važno. Ja sam je poljubio i ona je krenula u školu. Ja sam taj dan morao da odem po psa, pošto smo se veče prije toga vratili iz Soluna. Krenuo sam po psa koji je bio na čuvanju i vidio sam da imam propušten poziv u 8.33 od Ane. Ubrzo sam je pozvao i ona mi je rekla da su ona i Bojana dežurne i da želi da naruči hranu u Meku. Ja sam joj rekao dobro, da treba da odem po psa, pa ću podići novac i odnijeti joj da ona i Bojana naruče – ispričao je Božović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu