I pored toga što za dan branja nude dnevnicu od 50 do 60 maraka, šljive jednostavno nema ko brati. Jedan od najvećih proizvođača šljive na području Gradačca Raif Čolić kaže da je došlo čudno vrijeme.
Visoke dnevnice
– Lani sam za kilogram industrijske šljive dobijao 1,10 KM, a ove godine je to dvostruko manje. Sve je poskupjelo u proizvodnji ovog važnog voća koje mi zovemo „plavo zlato“, od obrade zemlje, okopavanja i đubrenja stabala, prskanja protiv štetočina, do branja koje je postalo problem, jer berači traže dnevnicu 50-60 KM i opet ih je teško naći. Neće narod da radi, to je prava istina – kaže Čolić.
Napominje da je dobro što su se javljali oni koji su šljive po bagatelnim cijenama otkupljivali, inače bi istrunule ili na grani ili na zemlji.
Nema sušnice
Za vlasnike šljivika najbolja solucija u ovakvoj situaciji, govori Čolić, bila je da se šljiva suši, jer kilogram suve šljive košta osam KM. Međutim, u selima nema prave sušnice. Imaju po jedna ili dvije mini sušnice, kao što je slučaj u Malešićima, prenosi Avaz.
Ibrahim Iljazović sačuvao je jednu malu, suši šljive i ostalo voće, ali ni on ne može udovoljiti svima koji bi kod njega sušili šljive.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu