Ljudi koji koriste artičoku u ishrani smatraju je delikatesnim povrćem. Posebno se cijeni njen prijatan, gorkasti ukus.
U ishrani se upotrebljavaju nerazvijeni cvjetni pupoljci koji se nazivaju cvjetne glavice. One su obavijene purpurno-zelenim listićima koji su poređani kao crepovi na krovu. Glavice se beru nedozrele, a kao jestivi delovi koriste se samo mesnato sočno cvetište i debeli sočni dio pri dnu ovojnih listića. Male mlade artičoke, malo posoljene, mogu da se jedu sirove, to jest da se grickaju.
Međutim, artičoka se najčešće jede kuvana. Treba je kuvati u malo vode, tako da samo polovina bude potopljena. Sud u kome se kuva treba dobro poklopiti. Voda treba da je malo posoljena, da artičoka ne bi pocrnela i da bi joj ukus bio bolji. Skuvanu artičoku treba odmah potrošiti, jer stajanjem gubi hranljivost, prenosi Krstarica.
Od hranljivih sastojaka najviše sadrži ugljenih hidrata, belančevina ima sasvim malo, a masti skoro da i nema. Biljnih vlakana sadrži oko 1,3 procenata, od minerala najviše ima kalijuma, fosfora, natrijuma, sumpora, magnezijuma i mangana. Artičoka je vrlo bogata manganom – ima ga čak 20 procenata. Od vitamina najviše ima karotina, ali sadrži i vitamine C i B grupe.
Korisno svojstvo artičoke je u pospješivanju stvaranja i izlučivanja žuči, zbog čega se preporučuje osobama koje boluju od bolesti jetre i žučnih puteva. Istovremeno potpomaže i regeneraciju ćelija jetre, čime doprinosi povećanju njene funkcije. Artičoka ima i diuretično dejstvo, zbog čega je korisna kod bolesti bubrega, mokraćnih puteva, reumatičnih oboljenja, artritisa i bolesti praćenih pojavom otoka. Povoljno utiče i na krvotok, doprinosi otklanjanju smetnji koje prouzrokuje višak holesterola. Još jedno blagotvorno dejstvo artičoke je to da može da utiče na smanjenje povišenog nivoa šećera u krvi. Preporučuje se u svim slučajevima nepravilnog rada jetre, reume, astme i ekcema. Zato, češće jedite ovo čudnovato povrće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu