Ginisova knjiga rekorda više ne prati ovaj podvig: prestali su primati prijave 1997. zbog, kako su objasnili “velikih opasnosti povezanih s nedostatkom sna,” piše Livescience.
Koje su to opasnosti? Šta se događa onima koji dugo pate od nedostatka sna?
“Nedostatak sna je kumulativan”
San je ključan za izvršne, emotivne i fizičke funkcije, a nedostatak sna povećava rizik od čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, pretilost i depresiju, kaže američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Stručnjaci kažu da je ljudima potrebno 6-8 sati sna svaki dan. Ipak, nije rijetko da ljudi, posebno studenti, ostanu budni čitavu noć i tako ne spavaju 24 sata.
U ovoj fazi postaje izazovno razlikovati san i budnost, kaže dr. Oren Kohen, doktor medicine sna u njujorškoj bolnici Mount Sinai. Kada ste 24 sata neprestano budni, u aktivnosti mozga vide se signali da ste na granici sna i budnosti, iako izgledate budno, kaže on.
To se zove mikrosan. Ljudi koji ne spavaju dugo vremena možda izgledaju budni, ali njihov mozak nesvjesno prelazi u stanje abnormalnog sna, koji uključuje intervale slabog fokusa ili čak halucijacija.
– San preuzima, mozak neizbježno pada u san. Ljudi će mi često reći ‘nisam spavao sedmicama’, ali to je gotovo nemoguće – kaže dr. Alon Avidan koji vodi Centar za poremećaje spavanja na univerzitetu UCLA.
– Teško mi je povjerovati da neko može ostati budan duže od 24 sata bez ovakvih epizoda – dodao je Kohen.
Ipak, teško je precizno odrediti koliko dugo neko može ostati budan i kako se pojavljuju nuspojave. Hronični nedostatak sna – u kojem pojedinac dugo vremena ne spava – toliko je katastrofalan da se smatra neetičnim proučavati ga na ljudima, kaže Avidon. Prisilno držanje u stanju budnosti koristi se kao metoda psihološkog mučenja.
Iako se dugi period nedostatka sna ne može proučavati, ipak postoje podaci o ljudima s rijetkom nasljednom bolešću naziva fatalna familijalna insomnija. Ti pacijenti imaju genetsku mutaciju koja izaziva abnormalno akumulisanje proteina u mozgu, što s vremenom pogoršava spavanje. Njihova tijela počnu propadati i oni s vremenom umiru zbog naslaga proteina koje oštećuju njihove moždane stanice. Od ovog poremećaja većina pacijenata umre u prosjeku u roku od 18 mjeseci.
“Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je osam sati sna za oporavak”
Studije provedene na štakorima 1989. godine pokazale su da životinje mogu bez sna izdržati između 11 i 32 dana prije nego uginu.
Studija na ljudima iz 2019., objavljena u časopisu Nejčr of sajens of slip, otkrila je da učesnici mogu održavati relativno normalan nivo budnosti i opreza do 16 sati nedostatka sna. Ali nakon 16 sati dolazi do značajnog pada pažnje, uvećanog kod učesnika koji su patili od hronične nesanice. Studija iz 2000. otkrila je da nespavanje 24 sata smanjuje koordinaciju između očiju i ruku jednako kao i 0.1 odsto alkohola u krvi. Posljedice nedostatka sna nakon 24 sata uključivale su smanjeno vrijeme reakcije, nerazgovijetan govor, smanjenu sposobnost donošenja odluka, smanjeno pamćenje i koordinaciju, iritabilnost, lošiji vid i sluh, navodi Klivlend Klinik, prenosi N1.
Nakon 36 sati, ljudi u krvi imaju povećane markere upale, a dolazi i do neravnoteže hormona i usporavanja metabolizma, navela je klinika. Malo je istraživanja o tome što se događa nakon 72 sata, ali poznato je da ljudi postaju anksiozni, depresivni, počinju halucinirati i imaju problema s izvršnim funkcijama.
Radnici koji rade u smjenama takođe su u opasnosti od posljedica nedostatka sna jer oni često ne spavaju dovoljno, ne mogu uspostaviti rutinu sna i često moraju spavati dok je vani dan, što nije prirodno za ljudski ciklus.
Ključno je znati da ne možete jednostavno nadoknaditi nedostatak sna kasnije. Nedostatak sna je kumulativan, što znači da oni koji ne spavaju dovoljno skupljaju neku vrstu “duga spavanja”. Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je punih osam sati sna za oporavak, upozorava Avidon.
Ograničavanje spavanja takođe je rizično: Iako posljedice na sposobnost koncentracije mogu biti ozbiljne, ponekad ih mi sami ne primjećujemo, jednako kao što neko misli da je sposoban voziti iako je pod uticajem alkohola. Ti ljudi ne znaju da se ne mogu dovoljno dobro fokusirati, kaže Kohen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu