Putnički brod koji je 14. aprila 1912. godine nakon sudara sa ledenim brijegom potonuo u Atlantskom okeanu bio je i ostao najveća pomorska katastrofa do danas. Nakon otkrića olupine Titanika, počelo je novo istraživanje o katastrofi koje je dalo uvid u više detalja događaja u noći potonuća.
Jedno od njih posvetilo se istraživanju sudbine čamaca za spasavanje koji su ljudima na Titaniku bili jedina nada. Fotografije koje su nedavno objavljene godinama su držane daleko od javnosti, zbog njihove “delikatnosti” i iz poštovanja prema žrtvama.
Čamac “Collapsible A” bio je posljednji čamac koji je napustio Titanik, a on ustvari nije niti spušten sa broda već je u atmosferi panike i haosa samo bačen nakon što je brod počeo vertikalno da tone.
Veliki broj ljudi očajnički je pokušao da se ukrca na njega a samo njih troje u tome su uspjeli. Na njihovu nesreću, ispostaviće se.
Taj drveni čamac za spasavanje uočen je tek 13. maja 1912. godine, udaljen oko 200 milja od mjesta gdje je Titanik potonuo. Pronašao ga je brod “RMS Oceanic”, a prizor na koji su naišli šokirao je mornare. Na brodu su se nalazila poluraspadnuta tijela dvojice vatrogasaca iz Titanika i tijelo putnika iz Prve klase – Tomsona Beatijea (37) i Edvarda Lindela, putnika iz trećeg razreda. On je bio obučen u svečani smoking, a na dnu čamca posada je pronašla prsten sa ugraviranim “Edvard to Gerda”, jedini ostatak bračnog para čiji su životi izgubljeni na okeanu.
Edvard i Gerda
Ova ljubavna tragedija u svakom slučaju može zasjeniti onu Džeka i Rouz iz istoimenog filma, a osim toga je i stvarna. Edvard je radio u fabrici cipela kao fizički radnik, ali “trbuhom za kruhom” odlučio je da isprobati svoju sreću u SAD-u, gdje je krenuo sa svojom suprugom Gerdom.
Te kobne večeri bili su na palubi sa parom Šveđana koje su upoznali, a kako se brod okrenuo dok je tonuo, paluba je prema moru bila okrenuta pod pravim uglom, pa su se svi držali za ruke dok su jurili prema ledenom moru, u smjeru čamca za spasavanje kojeg su vidjeli. No, dok je Gerda odmah potonula, Edvard je uspio da se popne na čamac za spasavanje sa prijateljem. Duboko potresen i pod temperaturom, umro je nakon pola sata.
Nakon što je prsten otkriven, dali su ga Gerdinoj porodici.
https://www.youtube.com/watch?v=GEEm-KMYd1Y
Tomson Beati bježao od zime, a ubila ga hladnoća
Taj bogati neženja iz rodne Kanade preselio se u Francusku zbog ljubavi prema Evropi i njenoj blagoj klimi. Želio je da ostane u Francuskoj što duže, ali njegov se saputnik razbolio, pa je u posljednjem trenutku rezervisao svoju kartu za Titanik. Svoj je povratak najavio majci otkrivajući da se vraća “nepotopivim brodom” te je platio jako mnogo za kabinu u prvoj klasi.
Nakon što je Titanik udario u ledenu santu, on se među prvima našao u ledenoj vodi. Uz temperaturu vode od 2,2 stepena prosječno vrijeme preživljavanja odrasle osobe u tim uslovima iznosi tek 15 minuta. No, činilo se da ga je poslužila sreća jer se uspio popeti na “Collapsible A” očekujući da će tu biti siguran. No ni on, niti drugi na njemu, nisu uspjeli da dočekaju spasilački brod, već je umro od hladnoće od koje je bježao.
Proročanstvo katastrofe
Prvi brod koji je Titaniku priskočio u pomoć, RMS “Karpatia”, u tom se trenutku nalazio 48 milja (oko 89 kilometara) od nesrećnog broda. Karpatia je uspjela da stigne do Titanika nešto iza četiri ujutro, oko četiri i po sata nakon što je Titanik naletio na santu leda (23.40) i nešto više od sat i po nakon što je potonuo (02.20).
Trebalo je više od sat vremena da prvi čamci za spasavanje budu sa Titanika spušteni u more, a brod je ostao na površini 160 minuta uprkos predviđanjima konstruktora koji je, vidjevši štetu na trupu, predvidio potonuće u roku od 90 minuta.
Katastrofu Titanika 14 godina ranije predvidio je Morgan Robertson u svom romanu “Uzaludnost ili olupina Titana” (Futiliti, or the Vreck of Titan).
Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan, koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spasavanje. Na putu prema Njujorku prve aprilske večeri udario je u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku.
Iako je nakon katastrofe pravog Titanika ponovo objavio roman, s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće.
Novi brod imao je 66.000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70.000 tona istisnine. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala tri elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla da nose oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spasavanje tek za jedan dio putnika. Oba su bila nazivana i “nepotopivima”.
(Express.hr)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu