Velike vođe i predsjednici, zaneseni plijenom i fokusirani samo na izbore, često zaborave da će i njihovo vrijeme proći, a šta će biti s narodom i onima koji su u njih vjerovali nije bitno. Skoro niko ne ulaže u budućnost svojih ljudi, u svoju partiju, u državu, u institucije. Bitno je obezbijediti sebe. Bitno je da je sve pod kontrolom za vrijeme njihovog mandata, a prije i poslije nije bitno.
Narod nije bitan.
Mnogi lideri ne ulažu u nove ljude, ne prenose svoje znanje, nego kriju svoje neznanje. Nisam sigurna ni da je lider uopšte prava riječ i koliko Bosna i Hercegovina na političkoj sceni ima pravih lidera spremnih da progovore o svim anomalijama u društvu, fotelje stave na stranu i u prvi plan stave narod.
A narod, narod je njih odavno stavio iznad svih, vezao se za osobe i nekako usvojio tu politiku da će nas biti samo dok je njih. Narod voli da bude vođen, da slijedi, da sluša, samo da ne uzme stvari u svoje ruke. Vjerovali ili ne, Banjaluka, Bijeljina, Mostar ili Sarajevo su postojali prije, a postojeće i poslije njih. Poslije svih predsjednika, vođa, velikana, baja…
Profesor Vuković je jednom pisao o tome kakav nam baja treba, a ja se pitam do kada će nam više trebati baje. Zašto u svim partijama nema novih, mladih lica koji će moći bar da pokušaju da daju svoj doprinos ovom društvu? Upravo zato što niko od takvih u stranci neće boljeg od sebe, jer će svo njegovo neznanje i nesposobnost izaći na vidjelo. Čim iskoči neko sposoban, bude zamijenjen nekim podobnim.
Zato ljudi s diplomama lijepe plakate na kojima su ljudi bez diploma, i zato mladi i sposobni u partijama jedino dobace do toga da se nađu na nekoj listi ili postanu „počasna partijska studentska potrčkala“.
Čast izuzecima, ali kada god pogledam dnevnike i novine i vidim ista lica kao prije deset godina, sjetim se rečenice jednog kolege koji je rekao: “Ovdje bi i Sebastijan Kurc lijepio plakate”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu