On je izgubio pet stanova kada je počela da mu raste rata kredita, a doživio je emotivni brodolom kada je ostao bez roditelja.
Sandro je upisao specijalizaciju za psihijatriju, kao njegov brat, ali nije mogao da je završi studije zbog bolesti i novca.
– Prije nekoliko godina sam radio u Padovi kao ljekar za jednu agenciju. Imao sam neku imunološku bolest, pao sam u krevet, a pošto mi je snajka šef imunologije, povezala me je s nekim ljekarom i riješili smo to. Imao sam žestoki pad imuniteta od pretjeranog rada. A poslije, kada sam se razveo i izgubio stan, dobio sam i šećer.
Imao sam simptome, mnogo sam pio vode, grčili su mi se mišići, smršao sam, imao sam 60 kilograma na visinu od 190 cm. Sada imam 85 kilograma. Redovno treniram, šetam, pazim na ishranu. Ne pijem alkohol, ali ni ranije nisam volio da ga pijem. Volim sa svojom djevojkom da popušim tompus, to nam je ritual. Dijabetes sam dobio i genetski, ali i zbog stresa. Najviše zbog razvoda i stana – rekao je on tada za Kurir i govorio o smrti oca.
– On je ozračen 1999. godine, bio je komandant u Prokuplju i prva bomba je pala na njihovu kasarnu. Umro je od zračenja 2006. na mojim rukama. Došao sam na VMA jer sam tražio lijekove za njegovu bolest. On je drugi čovjek u svijetu koji je imao takvu vrstu zračenja, akutni abdomen. Kada mi je doktorka to rekla, pitao sam koliko mu je ostalo. Ona mi je rekla: “15 minuta”. Držao sam ga u rukama… Kako da ne dobijem šećer? Mami sam to rekao preko telefona. Ona je prije šest mjeseci umrla. Nikica mi kaže kako nisam dugo išao da posjetim mamu u Nišu, četiri mjeseca, i ja odem da je vidim. Poslije tri sata ona umre u fotelji, dok je gledala TV. Zaspala je, izdalo ju je srce. Sve mi se skupilo u četiri godine. Ona je trebalo da sklopi moju knjigu – rekao je svojevremeno muzičar, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.