Podaci o uvozu pokazuju koliko je zaista velika razlika u njihovoj energetskoj zavisnosti od Rusije EU i SAD.
Ruski izvoz se u velikoj mjeri zasniva na sirovinama, pri čemu fosilna goriva čine apsolutnu većinu robe koju su EU i SAD dobile iz ove zemlje rokom 2021. godine. Ostale sirovine poput željeza, čelika i drveta, kao i dragog kamenja i metala čine znatno manji udio uvoza iz Rusije u SAD i zemlje članice EU, piše Forbs.
Dnevno je trošeno 50 miliona dolara na uvoz ruskih energenata u SAD prije invazije, za razliku od skoro 300 miliona dolara koji su trošeni u EU svakog dana. Ovo su podaci dobijeni od Evropske komisije, baze podataka UN Komtrejd i Biroa za popis stanovništva SAD.
Proizvodi uvezeni iz Rusije činili su samo 0,7 posto ukupne robne razmjene SAD u prošloj godini, dok je u EU iznosila značajnijih 3,6 odsto. Međutim, obje zemlje pokušavaju da zacrtaju sličan kurs u zaustavljanju uvoza energenata koji su toliko važni za finansiranje Rusije.
Samo mali dijelovi EU, vjerovatno oni koji su se donekle pripremili za trenutnu situaciju, uspjeli su da postanu nezavisni od ruskih energenata u posljednjih mjesec i po dana. Baltičke države Estonija, Litvanija i Letonija objavile su ove nedjelje da obustavljaju sav uvoz energenata iz Rusije. Američki Kongres je u četvrtak skoro jednoglasno usvojio prijedlog zakona o zabrani uvoza ruske nafte, gasa i uglja nakon što su slične naredbe već stigle iz Bijele kuće. Budući da je i sama veliki proizvođač fosilnih goriva, SAD svakako ima više vremena da ispoštuje ovu zabranu.
EU je, s druge strane, izdala samo zabranu ruskog uglja, takođe od četvrtka. Njujork tajms navodi da je u bloku najlakše zamijeniti fosilno gorivo. Očekuje se da će zabrani biti potrebno četiri mjeseca da stupi na snagu. Ipak, mogućnost zamjene ruskog uglja uvozom iz drugih zemalja neće zaštititi EU od plaćanja premije za prelazak, koja će se potom prenijeti na potrošače.
Uvoz ruske nafte i gasa, koji na kontinent stižu cjevovodima, mnogo je više ukorijenjen u evropsku energetsku infrastrukturu. Prema saopštenju Evropske unije, potpuna ruska energetska nezavisnost može biti postignuta tek u drugoj polovini tekuće decenije, odnosno “znatno prije 2030. godine”, kako se navodi u izvještaju. EU, međutim, pokušava da smanji svoju potražnju za ruskim gasom za dvije trećine prije kraja 2022. To je ambiciozan cilj s obzirom na to da terminali za isporuku gasa “bez cjevovoda” nisu rasprostranjeni u dijelovima kontinenta. Baltičke zemlje su napravile odredbe otvaranjem novog LNG terminala u litvanskoj luci Klajpeda 2014. godine i povezivanjem sa mrežom gasovoda u regionu, prenosi portal Energija Balkan.
Druge evropske nacije, međutim, imaju manje izbora po pitanju uvoza nafte i gasa, dok se ne izvrši nadogradnja infrastrukture. Umjesto toga, moraju da se oslone na parcijalni pristup sprovođenja malih promjena, kao što su upućivanje poziva građanima da uspore automobile, skrate tuširanje, ugase grijalice i nose “džempere protiv Putina”.
Rusija je povećala fond za “crne dane” svoje sankcijama pogođene ekonomije za 3,4 milijarde dolara prihoda od nafte i gasa od početka rata u Ukrajini.
Uprkos tome, bliži se prvom slučaju neplaćanja dugova još od 1998. godine, piše Fajnenšal tajms (FT).
Zvanična Moskva objavila je da će preusmjeriti dodatnih 273,4 milijarde rublji (3,4 milijarde dolara) u svoj fond za “crne dane”, od čega 271,6 milijardi rublji potiče od prihoda iz prodaje gasa i nafte dobijenih u prvom kvartalu ove godine, prenosi FT.
Dodatni novac će se koristiti, između ostalog, za “uvođenje mjera čiji je cilj očuvanje ekonomske stabilnosti u kontekstu međunarodnih sankcija”, navode iz ruske vlade.
Ruska privreda će se vjerovatno smanjiti ove godine za 10 procenata, prema prognozama analitičara FT, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu