Malo je danas sagovornika koji vas oduševe svojom vedrinom uma i podsjete na prefiks prastarog u dugogodišnjoj neizvjesnosti življenja istog.
Danas se obilježava Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, u znak sjećanja na završetak Drugog svjetskog rata u Evropi 1945. i početak stvaranja Evropske unije, pet godina kasnije. Imamo li zaista razloga za slavlje i za ponos?
U posljednjih nekoliko godina u politici se pojavio niz aktera koje mediji, politički analitičari, ali i politički suparnici često nazivaju populistima, koji u svrhu sticanja političke podrške zloupotrebljavaju neobrazovanost i neinformiranost naroda kako bi stekli ili održali vlast.
Narodi nekadašnje Jugoslavije i skoro 30 godina nakon rata pokazuju da se na ovim prostorima mnogo toga mijenja, ali međusobna mržnja jedino ostaje.
Bogata, ali teška istorija naroda u BiH, satkana od ratova i drugih sukoba, uticala je na to da postanemo narod koji veliča političke vođe, podržava kult ličnosti i živi za to da bude vođen liderom koji zna da lupi „šakom od sto“.
Na sceni je pražnjenje Zapadnog Balkana. To je naš najveći problem i time se niko ne bavi. Ne vidim da se po tom pitanju može nešto promijeniti. Sada je samo pitanje čija će kolonija da bude BiH.
Osjećam da sada, kada je otišao Kolja Mićević, oko nas postoji nešto što se može opisati samo u tri riječi: praznina, praznina, praznina.
Od danas je profesor dr Miodrag Živanović, čuveni profa Žile, i zvanično u penziji. Po mnogima posljednji istinski filozof među profesorima univerziteta u BiH i najprepoznatljivi brend Banjaluke na akademskoj sceni Zapada, za Srpskainfo otkriva javnosti nepoznate detalje iz svoje živopisne biografije.
Ovih dana u penziju odlazi jedan od posljednjih velikih profesora. Nazivaju ga Žile. Ko je Žile? Kako bi sam Žile imao običaj reći: „To je vrlo teško metafizičko pitanje“.