Zalaganje za tzv. „usklađivanje visokog obrazovanja sa tržištem rada“ predstavlja centralno mjesto svakog ekonomskog i političkog narativa danas. Međutim, nije posve izvjesno da zagovornici te ideje razumiju ono o čemu govore.
Iako je opštepoznato da mnogi političari nisu došli direktno sa nekih od fakulteta političkih nauka, niti im je politika struka, malo se zna o tome šta su zapravo oni po zanimanju.
Naše osnovno i srednje obrazovanje prevaziđeno je, jer nas slabo priprema za život i rad u 21. vijeku, upozorenje je mnogih stručnjaka.
Deset godina nakon takozvane Bolonjske reforme u našem visokom obrazovanju sa svih strana iskaču znaci upozorenja da se nešto ponovo mora mijenjati.
Skoro pola miliona ljudi u BiH nije završilo osnovnu školu, a obrazovanje odraslih nikad nije bilo prioritet. Nikome nije palo na pamet da se bavi ljudima koji su zbog prošlosti ostali bez škole i zato redovno zauzimamo posljednja mjesta na listama obrazovanih naroda.
Posljednji popis stanovništa pokazao je da u Banjaluci živi više od 25.000 ljudi koji imaju samo osnovno obrazovanje ili uopšte nisu išli u školu.
Novi Zakon o visokom obrazovanju u Brčko distriktu obezbjediće veću kontrolu nad radom visokoškolskih obrazovnih ustanova.
Međunarodna zajednica šapu je stavila i na obrazovni sistem Srpske, vukući ga ka jednom unitarnom okviru na nivou BiH, a sve pod krinkom da će biti bolje našoj djeci.
Skoro da nema dana da neko od bošnjačkih političara, visokih funkcionera ili intelektualaca svojim izjavama i postupcima slikovito ne pokaže kako bi, po njihovoj zamisli, trebalo da izgleda „harmonični“ suživot u BiH.