Prerada drveta i proizvodnja namještaja u Republici Srpskoj je prvi put poslije 10 godina u padu. Slično je i sa proizvodnjom tekstila, odjeće i kože. Zapravo, cijela industrijska proizvodnja je prethodnu godinu završila u padu od 11,4 odsto.
Pjevačica Dara Bubamara i dalje radi punom parom, puni klubove, snima nove pjesme i spotove.
Njemačka vlada usvojila je Akcioni plan o migracijama. On bi trebalo da bude preokret u politici integracije stranaca. Potencijalni useljenici će se za život u Njemačkoj pripremati već u zemljama porijekla.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić poznat je kao čovjek koji ne preza da kaže svoje mišljenje.
Ovih dana na društvenim mrežama kruži emotivna poruka koja najbolje oslikava svakodnevnicu u kojoj brojni građani napuštaju ognjište u Srpskoj u potrazi za boljim životom. Ova poruka je stvarna, potresna i puna emocija.
U potrazi za boljim životom ove prostore napušta sve više ljudi, zbog čega je BiH pretprošle godine izgubila grad veličine Gradiške, a lani Istočnog Sarajeva.
Zvaničnih podataka o broju onih koji su u potrazi za boljim životom u proteklom periodu napustili BiH nema, ali su rezultati analiza domaćeg nevladinog sektora i međunarodnih agencija i organizacija više nego poražavajući.
Nadležni u Republici Srpskoj i Federaciji BiH će u 2020. godini morati dobro da zasuču rukave, stanu u kraj korupciji, nepoštovanju ljudskih prava, uhvate se ukoštac sa migrantskom krizom i krizom u pravosuđu, te posebnu pažnju posvete natalitetu i mladim ljudima koji žele da žive u državi u kojoj su rođeni.
Vojvotkinja od Saseksa napustila je dom u Britaniji i odletjela u Kanadu, gdje se već izvjesno vrijeme nalazi i sin Arči, kojeg – prema pisanju britanskih medija, čuva dadilja.
Kako koje istraživanje o standardu građana, te uslovima poslovanja u regionu, Evropi ili svijetu ugleda svjetlo dana, tako BiH zasvijetli kao jedna od najgorih država.
Sindikalni lideri u RS složni su u ocjeni da je dolazeća 2020. godina ključna kada su u pitanju osnovna radnička prava i promjena odnosa prema radnicima. Ocjenjuju da je idućih nekoliko mjeseci “biti ili ne biti” za o(p)stanak radničke klase u Srpskoj.
Problem odlaska stanovništva iz Republike Srpske i BiH poprima zabrinjavajuće razmjere, zato on zahtijeva hitna rješenja.
Odlaze. Radnici odlaze, jer im je dozlogrdilo da ih poslodavci tretiraju kao stoku, koja rmbači, dan i noć, pognute glave, za 200 evra mjesečno. Žene odlaze, jer će radije glavom preko svijeta, nego da im osione gazde zaviruju u dekolte i grokću za njima, uz “duhovite” dokočice tipa: “Mala, nemoj da b’ se udala, inače ništa od posla i plate!” Odlaze i zato što se nasilje u porodici ovdje još uvijek smatra “malom bračnom razmiricom” u koju država, je l’ te, neće da se miješa. Mladi odlaze, jer ne žele da izrastu u gore opisane muškarce i žene.
Ratne invalide zovu na reviziju, da se utvrdi da li im je izrasla amputirana noga, radnike tjeraju da rade dan i noć za minimalac, a žene, koje kod kuće maltretiraju muževi, a na poslu šefovi, niko ne zarezuje.
Novi kružni tokovi, saobraćajnice, škola i mostovi te obnovljena zgrada Banskog dvora promijenili su lice Banjaluke u 2019, ali i masovni odlazak onih koji bi trebali da je grade i razvijaju, njenih građana.
Sara (25) i Hrvoje (29) Paljug, mladi bračni par iz Slavonskog Broda raznosi poštu u uniformi Pošta Njemačke u Bad Honefu i okolini već nekoliko godina. Na poslu kolege, kod kuće bračni partneri. Stalni posao u pošti omogućio im je da se odluče na stambeni kredit i tako dođu do svog doma, ali je put do ostvarenja sna bio trnovit, piše Dojče vele.
Kandidati iz Južne Amerike i Istočne Evrope u Banjaluci prolaze kurs za negovatelja, a nakon obuke i položenih ispita putuju u Njemačku, gdje će početi da rade.
Nezaposlenost mladih sigurno je jedan od gorućih ekonomskih i socijalnih problema kod nas, a vjerovatno i glavni razlog njihovog napuštanja BiH.
U BiH nisu ugrožena samo građanska, politička, radnička i socijalna prava, nego i najelementarnija ljudska prava, poput prava na život, na dom, na slobodno kretanje, te na zaštitu od diskriminacije, nasilja i ponižavanja.
Njemačke klinike spremne su da plate do 15.000 evra kako bi dovele jednog medicinskog radnika sa Balkana. A dovode hiljade godišnje. U tom poslu su velike pare i posrednici spremni da po svaku cijenu dođu do tih para.