U potrazi za boljim životom ove prostore napušta sve više ljudi, zbog čega je BiH pretprošle godine izgubila grad veličine Gradiške, a lani Istočnog Sarajeva.
Zvaničnih podataka o broju onih koji su u potrazi za boljim životom u proteklom periodu napustili BiH nema, ali su rezultati analiza domaćeg nevladinog sektora i međunarodnih agencija i organizacija više nego poražavajući.
Nadležni u Republici Srpskoj i Federaciji BiH će u 2020. godini morati dobro da zasuču rukave, stanu u kraj korupciji, nepoštovanju ljudskih prava, uhvate se ukoštac sa migrantskom krizom i krizom u pravosuđu, te posebnu pažnju posvete natalitetu i mladim ljudima koji žele da žive u državi u kojoj su rođeni.
Vojvotkinja od Saseksa napustila je dom u Britaniji i odletjela u Kanadu, gdje se već izvjesno vrijeme nalazi i sin Arči, kojeg – prema pisanju britanskih medija, čuva dadilja.
Kako koje istraživanje o standardu građana, te uslovima poslovanja u regionu, Evropi ili svijetu ugleda svjetlo dana, tako BiH zasvijetli kao jedna od najgorih država.
Sindikalni lideri u RS složni su u ocjeni da je dolazeća 2020. godina ključna kada su u pitanju osnovna radnička prava i promjena odnosa prema radnicima. Ocjenjuju da je idućih nekoliko mjeseci “biti ili ne biti” za o(p)stanak radničke klase u Srpskoj.
Problem odlaska stanovništva iz Republike Srpske i BiH poprima zabrinjavajuće razmjere, zato on zahtijeva hitna rješenja.
Odlaze. Radnici odlaze, jer im je dozlogrdilo da ih poslodavci tretiraju kao stoku, koja rmbači, dan i noć, pognute glave, za 200 evra mjesečno. Žene odlaze, jer će radije glavom preko svijeta, nego da im osione gazde zaviruju u dekolte i grokću za njima, uz “duhovite” dokočice tipa: “Mala, nemoj da b’ se udala, inače ništa od posla i plate!” Odlaze i zato što se nasilje u porodici ovdje još uvijek smatra “malom bračnom razmiricom” u koju država, je l’ te, neće da se miješa. Mladi odlaze, jer ne žele da izrastu u gore opisane muškarce i žene.
Ratne invalide zovu na reviziju, da se utvrdi da li im je izrasla amputirana noga, radnike tjeraju da rade dan i noć za minimalac, a žene, koje kod kuće maltretiraju muževi, a na poslu šefovi, niko ne zarezuje.
Novi kružni tokovi, saobraćajnice, škola i mostovi te obnovljena zgrada Banskog dvora promijenili su lice Banjaluke u 2019, ali i masovni odlazak onih koji bi trebali da je grade i razvijaju, njenih građana.
Sara (25) i Hrvoje (29) Paljug, mladi bračni par iz Slavonskog Broda raznosi poštu u uniformi Pošta Njemačke u Bad Honefu i okolini već nekoliko godina. Na poslu kolege, kod kuće bračni partneri. Stalni posao u pošti omogućio im je da se odluče na stambeni kredit i tako dođu do svog doma, ali je put do ostvarenja sna bio trnovit, piše Dojče vele.
Kandidati iz Južne Amerike i Istočne Evrope u Banjaluci prolaze kurs za negovatelja, a nakon obuke i položenih ispita putuju u Njemačku, gdje će početi da rade.
Nezaposlenost mladih sigurno je jedan od gorućih ekonomskih i socijalnih problema kod nas, a vjerovatno i glavni razlog njihovog napuštanja BiH.
U BiH nisu ugrožena samo građanska, politička, radnička i socijalna prava, nego i najelementarnija ljudska prava, poput prava na život, na dom, na slobodno kretanje, te na zaštitu od diskriminacije, nasilja i ponižavanja.
Njemačke klinike spremne su da plate do 15.000 evra kako bi dovele jednog medicinskog radnika sa Balkana. A dovode hiljade godišnje. U tom poslu su velike pare i posrednici spremni da po svaku cijenu dođu do tih para.
Problematika odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine pritiskala nas je i u prošlosti, o čemu svjedoče često citirani stihovi Šantićeve poeme “Ostajte ovdje”. Danas je ona naročito aktuelna. Kako kaže veliki pjesnik, “Sunce tuđeg neba, neće vas grijat k'o što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije.”
Zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj krše Zakon o radu i izrabljuju stažiste jer ih ne plaćaju tokom obavljanja pripravničkog staža. S druge strane, stažisti prihvataju da rade bez marke primanja kako bi obavili pripravnički staž, koji im je uslov za polaganje državnog ispita.
Dvadesetšestogodišnji Dejan Šukurma iz Dervente ne razmišlja o napuštanju Republike Srpske, jer ima posao sa kojim je zadovoljan, a u slobodno vrijeme bavi se kinologijom, ali i stočarstvom.
Kada je završen rat, prije skoro četvrt vijeka, mnogi ljudi su bili puni optimizma i vjere u bolje sutra, a danas većina građana BiH smatra da su obespravljeni i bez ikakve šanse za normalan život.
Umjesto da nude rešenja za masovan odlazak stanovništa iz Bosne i Hercegovine, političari svojim angažmanom još više usložnjavaju političku situaciju i postaju glavni razlog odlaska kod velikog broja građana, tvrde stručnjaci.
