Teta Grozda, kćerka Irena i sin Saša žive u malom stančiću, a čitava porodica ima teške zdravstvene probleme i sav novac daju najviše za lijekove.
Teta Grozda kaže da je sve počelo još tokom rata kada je njen sin, Saša, bio u vojsci u Vinkovcima, gdje dobija PTSP.
– Do tada je bilo sve u redu. Mi jesmo emotivci, emotivni ljudi. Kada se Saša vratio iz vojske, njegovo zdravlje je bilo dosta narušeno. Zlo od rata je počelo nažalost i ovdje. Moj muž i ja smo dobili otkaze i tada je počeo hod po mukama. Kasnije je moj muž obolio i 1996. godine umro od karcinoma pluća – priča Grozda.
Hod po mukama
Ona je tada ostala sama sa svoje dvoje djece, koja su tokom rata završila srednju ugostiteljsku školu. Tada, objašnjava teta Grozda, kreće njihova borba za život.
– Stresovi…Sve to što je proizašlo iz svega toga.. I Sašina bolest. I muževljeva smrt. Moje dijagnoze su se samo nizale… Sve to je bio hod po mukama. Borili smo se kako smo znali i umjeli. Međutim, jako kasno, nekada 1999. godine sam ostvarila nešto svoje penzije… Sada imam 440 maraka penzije. Svu penziju dajemo na režije i lijekove. Hrane nekada imamo, nekada nemamo. Ili imamo novca za režije i lijekove ili za hranu. Teško je… – tužno govori Grozda.
Spasili su ih dobri ljudi, kako teta Grozda kaže. Nije mogla vjerovati da u Banjaluci postoji toliki broj divnih, razumnih ljudi, koji su ih razumili i bili uz njih kada im je pomoć bila najpotrebnija.
– Događa se pandemija. Dobri ljudi ostaju bez posla, sve je pošlo kliznom linijom. Saša Lazić je došao u pravi čas. Kada bih mogla, ja bi pojedinim ljudima zahvalila na bilbordu u centru grada. Uvijek smo nekako prinuđeni da čekamo pomoć dobrih ljudi. Sami sve vidite…Potrošačka korpa je ogromna, a novca skoro da nema – istakla je Grozda Uldrijan.
Svaka pomoć dobro došla
Iako u teškom životnom stanju, teta Grozda je inteligentna i dobra žena, svjesna situacije oko nas i kako živimo. Sve razumije, sve zna. Grozdi je, kaže, svaka pomoć dobro došla i ogromna.
– Za mene nema male pomoći. Meni je jednom neko na žiro račun uplatio 5 maraka. Toliko sam se tada rastužila… Bila je to poruka: “Hoću da pomognem, ali koliko mogu”. To je zaista predivna stvar. To su ljudi sa velikim srcem i dušom. Moj muž i ja nismo naučili tražiti. Mi smo naučili isto pomagati. Ali, desilo se to što se desilo, i sada je zaista teško – priča teta Grozda.
Porodici Uldrijan je potrebna najveća pomoć u lijekovima. Apoteka B Farm kod Poliklinike izašla je u susret dobrim ljudima koji žele da plate lijekove ovoj porodici, koja živi u teškim uslovima.
– Sve lijekove koje ja koristim koštale su oko 70 maraka, sad koštaju skoro 300. Naši organizmi su potrošeni…Puno nam je potrebno osnovnih lijekova.. Moj sin ima pola stranice dijagnoza… Ako neko može, neka odnese u apoteku i uplati novac za mene, puno će nam značiti – priča Grozda.
Sada, porodica Uldrijan opet treba našu pomoć u vidu novca, lijekova i hrane.
Svi koji mogu i žele pomoći porodici Uldrijan mogu to uraditi uplatom na račun 5620998129972559 na ime Grozda Uldrijan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu