O tome koje ćemo gorivo sipati u auto brinemo stotka, ne daj Bože devedeset petica. Za doručak može šta bilo. Po mogućnosti nešto moderno.
Stalno trčimo kuća–posao, a ognjišta smo prepustili zaboravu, a njive korovu. I to nas već košta. Ono što nas je pod okupatorima očuvalo i održalo pod globalnom okupacijom globalizma je popustilo.
Naša tradicionalna kuhinja ne može bez vatre i ne može s nogu, na brzinu. Osim toga, znate li da je naučno dokazano da naš organizam bolje apsorbuje hranu sa ovog podneblja, uzgajanu generacijski? Naši geni je bolje prepoznaju i uzimaju najbolje od vitamina i minerala iz tih sorti. Autohtone sorte otpornije su na bolesti i štetočine. Bolje uspijevaju na našim zemljištima. Samim tim je veća garancija da nema pesticida, jer za njima nema potrebe.
Uslov opstanka ovdje, i našeg zdravlja i blagostanja, jeste poljoprivredna proizvodnja malih seoskih domaćinstava. Ono što je kod njih višak uz pomoć grada i države mogli bi da plasiraju u gradove.
Pored seoskih domaćinstava dobro bi bilo omogućiti koncept gradskih bašta gdje bi ljudi u urbanim dijelovima imali svoje parcele i proizvodili hranu.
U gradovima i opštinama ima mnogo slobodnih parcela ranga prvog ili drugog zemljišta. Zašto ih ne dati u najam građanima na određeni rok? Em zdrava hrana, em rekreacija i antistres terapija.
Kad i gradske bašte počnu da proizvode viškove onda se može jasno definisati kanal – tržnica na kojoj bi se pod povoljnijim uslovima plasirali proizvodi u gradu. Savršen način da jedemo domaće i naše. A onda, logičnim slijedom, predlažem sistemsko rješenje za prednost u kupovini i preradi ovih namirnica.
Uzimajući u obzir vremenske uslove, štetočine, sredstva zaštite i poređenjem hranidbene vrijednosti proizvoda – autohtona hrana sa ovog podneblja nameće se kao logično rješenje i preventiva bolesti.
Ono što su nam jele babe i đedovi – to je idealna hrana za naš organizam.
Na ovim namirnicama neophodno je koncipirati i masovnu ishranu – ketering na poslu, menze u studentskim domovima, hranu u školama i vrtićima, ponude u hotelima. Autohtona hrana je poseban gastronomski turistički potencijal. Uz obaveznu edukaciju u vrtićima i školama o značaju ove hrane.
Kad brinemo o zdravlju naroda brinemo i o budućnosti. Zdravlje na usta ulazi.
Mislite o ovome,
dr Milan Grubor, spec. endokrinolog
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu