Priče o Božovićevoj problematičnoj biografiji su jeftina uspavanka za javnost, jer ako ćemo po tom principu, pola Savjeta ministara trebalo bi da bude u zatvoru, a ne na vlasti.
Istina, srpski tim, predvođen kapitenom SNSD, sam je pristao na takvu vrstu igre onog trenutka kada su prihvatili da u Predstavničkom domu BiH bude izabran krnji saziv Savjeta ministara, u kome nedostaje jedan ministar i jedan zamjenik, oba iz RS. Da je bilo do principa i do Republike Srpske, tada bi bilo rečeno: Svi za jednog jedan za sve. Valjda se tako ponaša reprezentacija.
Međutim, SNSD i ostalima se toliko žurilo da zasjednu u fotelje da im nije palo na pamet da sa svojim funkcijama sačekaju još malo, kako bi zajedno sa njima u vlast ušao politički skupo plaćen ministar Nenada Nešića, pa ako hoćete i neki Đokićev zamjenik ministra bezbjednosti, pod uslovom da u socijalistima ima neko za tu funkciju s validnom diplomom.
Formalno, izbor nekompletnog Savjeta ministara je bio zakonit, a suštinski je bio uvod u ono što sada imamo – ako hoćete još jednog ministra iz RS, onda SDA mora da dobije ono što želi. A želi mnogo – od povratka Senada Bratića na mjesto potpredsjednika Narodne skupštine do nekoliko fotelja po lokalu i ko zna šta sve još. Izetbegoviću se ne žuri.
Iako zvuči benigno, Bratićev eventualni povratak u staru fotelju značio bi političku kapitulaciju vladajuće većine u Srpskoj i zato se to ne smije desiti. Ne zbog Bratića, nego zbog SDA. Ako su ga smijenili zbog toga što je glasao za Programsku deklaraciju koja je kod nas proglašena neprijateljskom, morali bi da objasne šta se promijenilo i kako je Bakirov stranački dokument odjednom postao nevažan. Situaciju ne mijenja ni ako bi Bratićev veliki povratak bio zamjena za mjesto potpredsjednika FBiH na koje puca SNSD.
Naravno, Božović, Nešić, DNS i ostali u ovoj priči su samo kolateralna šteta. Ko s đavolom tikve sadi, sada čega da ga drugi vadi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu