Čemu bi, zbog čega bi, kada od dobro plaćenog radnog mjesta imaju preča posla. Ili još neko takvo mjesto, istovremeno.
To je ustaljena praksa. Novost je njihova hrabrost da prihvate takve ponude, ako ih je iko nudio. Prije bi se moglo zaključiti da su se oni za svoju poziciju sami izborili, dugogodišnjim uvjeravanjima (dodvoravanjima) da su važni i da se bez njih ne može. Nagrada za vjernost partijskom šefu, po pravilu, ne izostaje. Dilema je da li zato što su bili uporni pa je šef popustio pod pritiskom ili su ga uvjerili (protivno mišljenju svekolike raje) da su oni ključni faktor stranačkog uspjeha i prosperiteta.
Svuda i u svako vrijeme dešava se isto, bez dileme. Kadrovima novog doba najvažnija je stranačka knjižica. Zato oni ne mare za radno mjesto, njih ništa ne interesuje, ništa ne umiju niti se u bilo šta razumiju. Dovoljno je, valjda, da radnici znaju svoj posao pa zašto bi i njihovi šefovi ili rukovodioci (čast izuzecima), izabrani sa stranačke liste, zaslužni sakupljača glasova i novčanih priloga, morao ili trebao da se razumije u svoj posao.
Univerzalne neznalice mogu obavljati različite dužnosti, ako ih partija rasporedi. Njima niti jedan posao ili funkcija nisu strani, oni ništa ne odbacuju, za njih nema prepreke ni dileme, jer sa jednakim (ne)uspjehom mogu obavljati sve poslove. Sarkastično zaključeno, ali istinito.
Oni pišu da rade, a ne rade, oni tvrde da znaju, a ne znaju svoj posao. I ne znaju da ne znaju, zato sve prihvataju. Važno je da je dobro plaćeno. Da nudi mnoge privilegije. Da su na televiziji slikani kao važan faktor u društvu ili zajednici.
Da su od svega naučili po nekoliko opštih rečenica koje ponavljaju, a podanici sa partijskim knjižicama aplaudiraju.
Zato se malo ko u ovoj zemlji može zaposliti ili postati rukovodilac posredstvom konkursa, na osnovu uspjeha tokom školovanja, dokazivanja, učenja, znanja i sposobnosti.
To šalje lošu poruku mladim generacijama sposobnih i obrazovanih, ali stranački neopredijeljenih, koji su shvatili da je odavno vrag odnio šalu. Politička partija je jedini, uvriježeni put do zaposlenja i društvenog uticaja.
Tako praksa pokazuje. To je opšte prihvaćena norma koja ruši sve vrijednosti, ponajviše smisao učenja i predanog rada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu