Još od kako je prvi put, prije nekih pet godina počeo da sanja o ovom putovanju, uvijek se pitao kako će ono izgledati i kako će to sve proći.
-Toliko toga mi se vrtilo po glavi i ono što moram priznati je da sam onog trenutka kada sam sjeo na avion za Lisabon i shvatio da se ovo zaista dešava, po prvi put osjetio nervozu od nekog putovanja. Neku mješavinu uzbuđenja izmješanog sa strahom. Neku miješanu salatu emocija i osjećaja koje ni danas ne uspijevam da definišem – priča Dacešin.
Ali, nakon 23 dana hodanja i tri dana pauze koja su napravili obilazeći gradove, može samo reći da je ovo bilo najteže, ali i najljepše iskustvo koje je ikada imao.
-Najteže iz razloga što nikada u životu nisi imao toliko mentalnih i fizičkih uspona i padova u tako kratkom vremenu, kada si nekoliko puta pomišljao da odustaneš, a najljepši iz prostog razloga što nikada nisi bio ponosniji na sebe. Čovječe, svojim nogama smo prešli 670 kilometara! Korak po korak. Dan za dan. Uz sve probleme koje smo imali koje samo mi znamo. Kako to samo ludo i moćno zvuči – kaže on.
Zahvalio se svima što su bili dio ovog putovanja i što su mu stalno slali poruke podrške.
-Mislim da sam dnevno dobijao između 100 i 200 poruka motivacije i hvala vam na tome. Hvala vam i od srca što ste uplaćivali kilometre za Mozaik prijateljstva i kupovali obroke za njihovu javnu kuhinju. Ovih dana ću objaviti koliko smo tačno skupili, ali zaista je fina cifra u pitanju – ističe Dacešin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu