Vrlo dobro znaju svi u kakvom su položaju. Jedni od rata, drugi od kad je krize. Iz koje nikad ni izašli nismo, ako ćemo pravo.
U dva najveća grada u BiH, Banjaluci i Sarajevu, juče su u kolonama, uz zvuk sirena, kamiondžije još jednom ukazale kako im enormna cijena goriva onemogućava rad, a katastrofalni uslovi na graničnim prelazima zagorčavaju život. Muči ih i što je BiH za dvije godine ostala bez 4.500 profesionalnih vozača, akcize koje niko neće da umanji, izdavanje licenci. Muče ih i nelegalni prevoznici, neusaglašeni zakoni o transportu u entitetima…
I nije im baš naivna konstatacija da će, ako oni stanu, sve stati, a narod najviše osjetiti. Reče jedan prevoznik: ostaćete gladni, neće imati ko da doveze robu. Misli li ko o tome?
Svakom je njegova muka najveća, šoferska je pregolema. Sati i dani u kabini kamiona, bez porodice, normalnog obroka i toaleta. Plate male, zarada u minusu, pomoć nadležnih nikakva.
Zbog svoje muke, pred početak posebne sjednice Narodne skupštine RS, ispred zgrade okupila se grupa veterana, demobilisanih boraca Vojske RS. I njihov spisak problema je podugačak. Mori ih ogroman broj lažnih boraca i težak položaj. Žele da se konačno zna ko je bio u direktnoj borbi, a ko nije, da se objaviti registar boraca, obezbijedi zdravstvena zaštita za porodice poginulih boraca…
Sve što traže i vozači i borci trebalo bi se podrazumijevati. Jedni su odbranili život i slobodu, bez ovih drugih, u miru, ne nismo imali sve što nam treba.
Niko ne živi od ordenja i pohvala. Živi se od poštenog posla i čestite plate. A dobar život, da nije na ivici siromaštva, ovdje se odavno ne podrazumijeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu