Ipak, čini se da oni ljudi koji su te snove ostvarali, sada žive “košmare”.
– Kuća na moru ti je kazna božija, em cijeli život ljetuješ na istom mjestu, em se ne možeš kurtalisati familije i prijatelja koji se uvaljuju, a za sobom neće ni da počiste, a ne da neki račun plate – pisalo je u jednoj objavi na Tviteru koja je, naravno, podstakla raspravu u komentarima.
Jedno su aminovali, drugi pokušavali sve da opovrgnu.
“Kuća na moru je raj na zemlji, a za uvaljivače, štrokavce i stipse, treba ti samo malo veća inteligencija nakon prvog lošeg iskustva sa njima”, “Daj je meni ako ti ne valja, izboriću se sa gore pomenutim problemima, a tebe ću riješiti muke”, “Bože, daj mi kuću, lako ću sa ostalima”, bili su neki od komentara zgranutih Tviteraša, očigledno nesvjesnih mana koje jedna takva primaljiva nekretnina nosi sa sobom ako ne znate jasno i glasno da kažete nekome “ne”, po cijenu da nakon toga “zakrvite” na krv i nož.
I to su uglavnom bili oni sanjari koji maštaju da sebi sviju gnijezdo negdje na primorju. Iskustva vlasnika kuća u priobalnim gradovima saglasna su sa prvobitnim tvitom, piše Žena Blic.
“Ja već godinama ne idem kod mojih u vikendicu jer mi to nije odmor . Ali uredno sve plaćam, jer moji roditelji sa srpskim penzijama ne mogu finansirati kuću u Hrvatskoj. Sad mi je stres i trošak da se krov popravi do 15.06. Bukvalno rupa bez dna”, “Kada su sagradili kuću na moru davnih 1970., moja majka je odredila ko i kad može da ide. Bilo je povuci-potegni u početku, a poslije više nisu pitali. Ali, ona je imala argument: kad su pitali je l’ hoće neko da se istali kad su gradili kuću, niko se nije prijavio”, “Kad sam jednoj dosadnoj rođaci spomenula da treba da ponese svoje peškire i posteljinu, dobro me nije ubila. Očekuju, sobaricu, kuvaricu, čistačica se podrazumijeva i neko ko će djecu da im zabavlja, jer oni zaboga moraju da se odmore. To je bio kraj našeg druženja”, pisali su dalje ljudi svoja negativna iskustva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu