Kao svoju tajnu navode jedan isti obrok koji jedu svakodnevno i čašu jednog pića.
Prema Ginisovoj knjizi rekorda stanovnici Sardinije imaju najveći procenat stogodišnjaka u svijetu. Pjetro Mereu, reditelj koji je snimio dokumentarni film o gradu stogodišnjaka, rekao je da je svima zajedničko to da su cijeli život naporno radili, ali su se zdravo hranili i živjeli sa malo ili nimalo stresa.
– Umjesto da prate ritam mejlova ili mobilnih telefona, pratili su ritam prirode – istakao je on.
Porodica Melis je najstarija porodica u svijetu koja drži rekord u dugovječnosti. Prije 12 godina, tačnije 2012. oborili su rekord kao porodica sa najvećim kombinovanim uzrastom. Devetoro braće i sestara zajedno imaju 861 godinu, a najstariji član 109 godina.
Den Bjutner, istraživač, novinar i producent koji godinama proučava navike ljudi u plavim zonama, otkrio je šta najdugovječnija porodica jede svaki dan.
Ono što je zanimljivo, to je da svi članovi svaki dan jedu isti obrok.
Riječ je o supi minestrone sa tri vrste pasulja (garbanzo, pinto i bijeli pasulj), hljebu od kiselog tijesta i čaši crnog vina.
Ovaj obrok je tipičan za plave zone jer se sastoji od cijelih namirnica biljnog porijekla, što je potvrdila i dijeteričarka Samanta Keseti.
– Ljudi koji žive najduže i najzdravije svakodnevno jedu pola šolje do šolje pasulja. Osim toga, ova supa je bogata povrćem, što i te kako doprinosi dugovječnosti – rekla je dijetetičarka.
Naznačila je i da prirodno fermentisani hljeb od kiselog tijesta ne proizvodi skokove šećera u krvi kao bijeli hleb, što pomaže u održavanju zdravijeg nivoa šećera u krvi.
– Vremenom, visok šećer u krvi može da doprinese povećanom riziku od nastanka insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2 – istakla je dijetetičarka.
Šta su plave zone?
“Plave zone” su regije širom svijeta sa najvećom koncentracijom stogodišnjaka, kao što su Sardinija u Italiji, Ikaria u Grčkoj, Okinava u Japanu, Nikoja u Kostariki i Loma Linda u Kaliforniji.
Od osnivanja koncepta „Plavih zona“, istraživači su otkrili neke zajedničke crte u životnim navikama njihovih žitelja, uključujući njihovu ishranu, kretanje, vrijednosti i duhovne prakse. A kada je u pitanju način na koji poslužuju doručak, stogodišnjaci „Plave zone“ pokušavaju da u svoje jutro uklope što je moguće više nutrijenata.
Prema istraživačkom članku objavljenom u “American Journal of Lifestyle Medicine”, jedna od osnovnih vrijednosti koje dijele stogodišnjaci „Plave zone“ je praksa da najveći obrok jedu ujutru, a najmanji obrok poslije podne i uveče.
Ovaj koncept je u suprotnosti sa onim što mnogi prosječni zapadnjaci prirodno praktikuju, a to je da jedu mali doručak kojem nedostaju hranjive supstance ili da ga uopšte ne jedu, dok veće obroke čuvaju za ostale obroke u danu, prenosi Index.
Još jedna velika razlika po kojoj se mnogi od ovih stogodišnjaka izdvajaju od ostatka svijeta je ta što jedu zdravu, cjelovitu hranu. Iako mnogi ujutru posežu za pecivom iz pekare, žitelji “Plavih zona” u jutarnjim časovima jedu cjelovite žitarice, povrće, voće, unose proteine, vlakana i antioksidanse.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu