Kolumne

(VIDEO) Pecine crtice o…: Muzičari vole da lažu o svojim biografijama

Mit je moćan medij jer razgovara sa emocijama, sa srcem, a ne sa glavom. Mit nas uvijek pomijera u područje misterije. 

Petar Peca Popović
FOTO: NEBOJŠA BABIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Zašto volimo neke umjetnike više od drugih!? Nemoguće je dati pravi odgovor, ali jedno je sigurno: to nije samo zbog njihovih talenata. Najbolji imaju i priče koje svemu dodaju čaroliju. 

Mitologija je važan dio moderne umjetnosti. Uvećava stepen privrženosti kreativnom radu omiljenog stvaraoca. Mitologija je takođe podložna izmišljanju, uljepšavanju i malim lažima. Danas je to pravilo veoma rasprostranjeno. Katkad je to neobična laž (Džoni Keš se predstavljao kao bivši robijaš, a nikada nije bio u zatvoru) da bi se rad obogatio na vješt način, ali ponekad to može biti podmukla prevara… 

Kad se osamnaestogodišnji Robert Cimerman preselio iz Minesote u Njujork, svima reče da je siroče po imenu Bob Dilan. U svom prvom nastupu na radiju 1961. je lagao: „Bio sam sa cirkusom punih šest godina. Radio skoro sve, bio i čistač. Nekada sam i puštao karusel.” Ta priča je brzo zaboravljena. Oni koji su znali da je prevario smatrali su ga dovoljno šarmantnim da mu dopuste da se izvuče.

Kada je bio pozvan da potpiše ugovor sa “Columbia Records”, bio je premlad za ugovor, ali je rekao da nema zakonskog staratelja i oni su iskoristili šansu i pustili ga da sam potpiše. Zamislite sramotu kada su se oba njegova roditelja pojavila na njegovom prvom koncertu u Karnegi holu. To je bilo prije jedanaest Gremi nagrada, Oskara, dva počasna doktorata, nagrade Mark Tven, Medalje slobode, Francuske legija časti, Pulicerove nagrade i Nobelove nagrade za književnost.

Džim Morison je ispleo priču da su mu roditelji mrtvi. Kada je 1964. došao u Los Anđeles, prekinuo je veze sa članovima porodice, zbog nedostatka razumijevanja i podrške sa njihove strane. Kada su ljudi počeli da se interesuju o njegovom porijeklu, umjesto da kaže istinu Morison je tvrdio da su mu roditelji, braća i sestre mrtvi. Da nema nikoga. Čak je “Elektra Records” u promo materijalu distribuiranom sa debitantskim albumom „The Doors“ objavila 1967. da je Morison siroče. Njegova sestra En je to objasnila: „I on je volio mistiku. Nije želio da bude odnekud i od nekog.“ 

Lu Rid je poznat po rečenici; „Toliko sam lagao o prošlosti da više ne mogu ni sebi da kažem šta je istina.“ Neprestano je izmišljao detalje o sebi da odbaci novinare i prožimao svoju priču opakom aurom. To je branio riječima: „Mislim da novinari u suštini žele da saznaju samo koliki je tvoj polni organ“.

Duo Milli Vanilli, Francuz Fabris Morvan i Nijemac Rob Pilaut, bili su plesači i modeli iz Minhena i projekat njemačkog svengalija Franka Farijana, najpoznatijeg kao idejnog tvorca svih uspjeha grupe Boney M. Milli Vanilli su 1988. postigli veliki rezultat sa pločom „All or Nothing“. Album je iznjedrio brojne hitove. Međutim, postojao je jedan problem; oni nisu pjevali nijednu pjesmu. Par je 1990. godine osvojio Gremi za najbolju novu grupu. Ubrzo je otkriveno da oni samo oponašaju pjevače. Uslijedila je spektakularna reakcija; duo je bio primoran da vrati Gremi nagradu i refundira novac fanovima koji su kupili album ili prisustvovali koncertima.

Da su Džek i Meg Vajt iz grupe „White Stripes“, osnovane 1997, brat i sestra nije izmišljotina izdavača! Oni su to tvrdili. Od početka, Džek je pričao: „Kada vidite bend koji se sastoji iz dva dijela, od muža i žene, od momka i cure, odmah pomislite: ‘Oh, vidim…’ A kada su brat i sestra, kažete: ‘Oh, ovo je interesantno’.” No, i oni su se prvo razveli 2000, a razišli godinu kasnije.

Dejvid Bouvi je stigao u Ameriku prilično nepoznat, ali odsjedao u vrhunskim hotelima. Sve račune je slao diskografskoj kući. Oni su plaćali pretpostavljajući da se radi o nekom poznatom ekskluzivcu!

Grupa „Threatin“ iz Los Anđelesa je poseban slučaj. Osnivač Džered Tritin je 2017. snimio sve instrumente za singl „Living Is Dying“ i album „Breaking the World“. Da bi povećao reputaciju, kupovao je fanove radi utiska velike baze obožavaoca na društvenim mrežama. Nije se zaustavio. Napravio je lažne koncertne snimke na kojima se činilo da Threatin svira za oduševljenu publiku. Kreirao je lažnu izdavačku kuću, lažnu koncertnu agenciju, objavljivao lažne tekstove iz štampe, nepostojeće nagrade od lažnih časopisa. Novembra 2018. „Threatin“ je krenuo na britansku turneju pošto je obavijestio da su prodali stotine karata i da su unaprijed platili najam dvorana za svirke. Turneja je stigla u vijesti kada se saznalo da su koncerti održani u praznim salama. Za londonski nastup rečeno je da su prodate 292 ulaznice u pretprodaji, ali je prisustvovalo samo troje ljudi. Slično, 180 karata je navodno prodato u Bristolu, ali je bend svirao u „praznoj sali“. Tritin je potom dao fenomenalnu izjavu: „Ja sam praznu salu pretvorio u međunarodni naslov. Ako to čitate, vi ste dio iluzije.“

U neke mitove je otrovno vjerovati, ali drugi imaju čar da promijene nešto u nama.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu