Snaga kojom pjeva, posebno u visokim lagama, i besprijekorno kontroliše tonove, svrstava ga i danas među najbolje vokalne interpretatore na Balkanu.
– Volio sam posijela na kojima se omladina sakupljala, a tamo sam i propjevao. Sviđalo mi se da improvizujem i gudim svojim glasom preko pjevanja starijih. Onda bi oni rekli: “Vidi ovog malog”, a meni bi bilo drago. Obožavao sam da sa ujacima pjevam pjesmu “Kiseljak”. Zaista sam vješto previjao s njima hercegovačke i crnogorske gange. Pjevali su onu “Oj djevojko Milijana, prošetaj se planinama”. Tada sam raspjevao glas – priznaje Čola.
Kao dječak vraćao se od rođaka uvijek u Sarajevo, nadahnut snažnim muzičkim iskustvom pjevanja gangi. Divlja paganska energija predaka povela ga je muzici.
“Vatra ljubavi” u njemu počela je da tinja već kao dječaku. Trebalo je sačekati tinejdžersko doba da ona počne da se ispoljava sve jače i jače. Poslije svakog ljeta koje je provodio u Trebinju teško mu je padao povratak kući.
– To selo gdje su živjeli moji baka i deka, silne tetke i rođaci, nije baš potpadalo pod onu uvreženu kategoriju „hercegovački krš“. Bilo je tu kamenjara, ali i zelenila, smokava, voća, ovaca, goveda. Ostajao sam ljeti po nekoliko mjeseci i nisam volio da se vraćam u Sarajevo – priča Čola.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi
Zdravko Čolić (1): Zvijezda je rođena
Zdravko Čolić (2): Rano djetinjstvo
Zdravko Čolić (4): Dodir predaka
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu