Kada su njegovi roditelji nabavili gramofon mogao je satima da leži na krevetu i da sluša ploče. Vrlo brzo svima u kući bilo je jasno da je Zdravkova ljubav prema muzici nešto posebno.
Kada je bio četvrti razred osnovne škole, otac Vlada mu je kupio gitaru od rođaka Boška Krunića, koji je imao radnju s muzičkim instrumentima. Odmah je angažovao kapelnika vojne muzike u penziji, Ivana Barića, da Zdravka podučava prvim akordima. Barić je dolazio u njihovu kuću četiri puta nedjeljno, a Zdravko je bio vrijedan učenik. Pošto je lijepo pjevao uz gitaru mnogima je u komšiluku bilo jasno da će od tog malog biti pjevač.
Drugari u parku su ga zvali Čola, a drugarice su bile oduševljene kada bi im uz gitaru otpjevao neku popularnu melodiju.
Uz muziku, glumu i odlične ocene u školi, Čola je imao velike predispozicije da se bavi sportom. Trenirao je fudbal i bio golman u juniorima Fudbalskog kluba Željezničar. Skladno atletski građen, dugih nogu i vižljaste figure, bio je neobično brz, što mu za poziciju golmana nije bilo neophodno. Prijavio se u atletsku sekciju kluba i vrlo brzo počeo da se takmiči kao omladinac.
– Kada sam na jednom atletskom takmičenju sto metara pretrčao za 11,3 sekunde mnogi su me vidjeli kao budućeg asa na stazi. Bio sam uspješan i u drugim atletskim disciplinama. Na takmičenju u skoku u dalj osvojio sam sa 6,85 metara drugo mjesto, odmah iza Nenada Stekića, budućeg evropskog prvaka u toj disciplini – skromno govori Čola o svojim brojnim talentima.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi
Zdravko Čolić (1): Zvijezda je rođena
Zdravko Čolić (2): Rano djetinjstvo
Zdravko Čolić (4): Dodir predaka
Zdravko Čolić (5): Raspjevavanje glasa na posijelima (VIDEO)
Zdravko Čolić (6): Školsko doba
Zdravko Čolić (7): Proročke riječi Đorđa Marjanovića
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu