Kad se sve sabere i oduzme, zapravo je propao samo Višković. I možda još poneki ministrić.
U novoj vladi, na čelu s novim premijerom, biće novi-stari ministri. Malo će se to samo, eto, pretumbati, dodati neko novo lice, čisto da se opravda Viškovićeva smjena i održi privid promjena.
I zato, hvala dragom Bogu, a i onom koga su bogom prozvali, što imamo ministre opšte prakse.
To vam je, inače, poseban politički izum: čovjek koji svašta umije, u sve se razumije, a zapravo malo šta zna. Dobro, da ne budemo na kraj srca, zna kada treba dignuti ruku, a kada spustiti pogled.
Danas vodi poljoprivredu, sutra zdravstvo, prekosutra saobraćaj, a ako zatreba, ljubi ga majka, eto ga i u kulturi.
U svijetu politike se to, inače, zove „dogovor“. U svijetu „običnih smrtnika“, najblaže rečeno, preprodaja stolica.
Isto će vam tako izgledati i nova vlada. Vidjećete već danas. U novom razredu, biće, uglavnom, ponavljači, zato što nam je „obrazovni sistem“ takav da ne zna kud bi s njima.
Ja to zamišljam ovako: šef nad šefovima uzima veliku stranačku kantu, u koju je ubacio one najvjernije, a zatim ih prospe, pa gdje se ko zaustavi.
Važno je samo da se zadovolje kvote, da se uhljebi kadar, da se ispoštuje „koalicioni sporazum“. A narod? E, narod će, kao i do sad, gledati kako mu ministar upitnog obrazovanja odlučuje o reformi univerziteta ili kako ministar kulture, brat bratu, ne zna navesti tri domaća pisca.
I svi će oni, naravno, biti izuzetno ponosni što im je (opet) „ukazano povjerenje“ – da nas, kolektivno, i dalje održavaju na aparatima, a usput ubjeđuju kako nam se stanje poboljšava.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.