Iz našeg ugla

Parking haos

Plaća li se parking u Banjaluci? Ili ne? Hoće li nam stići kazna ili ćemo za godinu dana moljakati po šalterima da nam vrate naše dvije marke? Dosta je više sluđivanja naroda.

gorana jakovljević novinarka
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Priča o parkiranju u Banjaluci odavno nije pitanje komunalnog reda, nego predstava u kojoj se svi prave nemušti, dok građani izvlače deblji kraj. Scenario je dobro poznat, a glumci ne mijenjaju uloge još od 2024. godine.

Gradska uprava bi po svaku cijenu da naplaćuje parking i puni budžet, ali joj ne pada na pamet da ispoštuje presudu Ustavnog suda Republike Srpske. S druge strane, odbornici u Skupštini grada se češkaju po glavi i glume neupućenost, kao da ne znaju da li je nova odluka ustavna ili neustavna, iako je i pticama na grani jasno šta u presudi piše: Grad ne može direktno uzimati novac, naplatu mora vršiti preduzeće.

Umjesto da se presuda sprovede, dobili smo novu odluku. Sadržaj je isti, papir i datum novi. I šta sad čekamo? Čekamo da se Ustavni sud ponovo izjasni o novoj apelaciji. Sreća pa postoje advokati kojima nije teško poslati apelaciju. A ta procedura, u našem sporom pravosuđu, može trajati i duže od godinu dana.

Pročitajte još

Nakon svih ovih godina ostali smo u pravnom vakuumu u kojem nam advokati jedino mogu savjetovati: „Plaćajte i čuvajte uplatnice, pa ako sud obori odluku, tražite pare nazad.“

Pristajemo da uredno plaćamo i tiho gunđamo, umjesto da kao građani reagujemo i tražimo zakonito i trajno rješenje. A i za taj put dobili smo servirano rješenje i napisanu inicijativu, pa možemo birati hoćemo li i sami podnijeti apelaciju ili urgenciju, ili će 1.000 ljudi otići pred Ustavni sud i zatražiti da se konačno stavi tačka na ovu lakrdiju.

A šta za to vrijeme rade oni koji bi trebali da rješavaju stvarne probleme? Natežu se kako da zaobiđu zakon i ipak naplate parking. „Parking se mora plaćati“, rečenica je koju često čujemo, ali znamo i da se zakoni i odluke Ustavnog suda RS moraju poštovati. Kako ste to zaboravili?

Niko se, međutim, ne bavi suštinom: u Banjaluci parking mjesta jednostavno nema. Izgrađeni su stambeni blokovi, uvezene hiljade automobila, a infrastruktura je ostala u prošlom vijeku. Umjesto da se prave nove garaže, javna preduzeća i trajna rješenja, gradske vlasti i skupštinska većina nastavljaju sa predstavom.

Banjalučani nisu dužni da budu taoci političkog prepucavanja i pravnih smicalica. Ako niste u stanju da obezbijedite parking mjesto i ako niste u stanju da napišete odluku u skladu sa Ustavom, onda bar prestanite sa maltretiranjem vozača.