Pecine crtice: Biblioteka zabranjenih knjiga

Neka djeca su potom počela često da izgovaraju riječ „zadnjica“. Zato je Prajs otpušten. Tužio je školu zbog nepravednog otpuštanja i potrošio bogatstvo na sudske troškove. Školski odbor je taakođe potrošio bogatstvo na sudske troškove. Na kraju je Tobi pobijedio i vraćen je na posao. Prajs je tada rekao: „Ako ograničite knjige koje djeca imaju, ograničavate osobu u koju postaju.“

I ovo nije bio neki izolovani primjer ludila. Zabrana knjiga i razne vrste cenzure nisu neka novost u Americi. Čitava poenta škole – i biblioteka – trebalo bi da bude upoznavanje djece sa knjigama koje ih nasmiju, navedu na razmišljanje i pokažu im da knjige mogu biti provokativne, zanimljive i kreativne. Ali, ako znamo da je na Jugu prije Građanskog rata, „Čiča Tomova koliba“ bila zabranjena i kriminalizovana. To je tradicija…

Zato je veliki Stiven King poručio: „Ne provodite vreme mašući transparentima ili noseći peticije po komšiluku. Umjesto toga, trčite, ne hodajte, do najbliže biblioteke van škole ili do lokalne knjižare i uzmite šta god da su zabranili. Čitajte šta god pokušavaju da drže podalje od vaših očiju i mozga, jer je to upravo ono što treba da znate.“

Inspirisan sve većom kampanjom koja se širi zemljom i incidentom gdje je njegovo predavanje otkazano nakon što je kritikovao državnu cenzuru, Rajan Holidej, autor bestselera i vlasnik knjižare, počeo je da razmišlja šta bi mogao da uradi povodom toga. Imao je u okviru svog lokala u zgradi „The Painted Porch“ dodatni neiskorišćen prostor. Nakon višemjesečnog planiranja, projektovanja, sakupljanja knjiga i sređivanja prostora, ovog jula otvorena je (u glavnoj ulici malog grada Bastropa, Teksas) besplatna Biblioteka zabranjenih knjiga. Rajan se nada se da ona može poslužiti kao jedan mali kontraudar protiv ovog poremećenog impulsa zabrane knjiga koji se širi Amerikom.

Na otvaranju neobične biblioteke održao je poučni govor.

“Svaka knjiga u biblioteci je negdje zabranjena ili osporena. Neke su uklonili školski odbori. Neke su zabranile vlade, spalile rulje, osudile crkve, odbacili izdavači ili izbrisane sa polica biblioteka, univerziteta i vojnih akademija. Neke su sjajne knjige. Neke su čudne knjige. Neke sadrže ideje sa kojima se slažem. Neke sadrže ideje sa kojima se ne slažem. To je poenta. Biblioteka nije podrška za svaku knjigu u njoj. Čitanje nečega nije isto što i slaganje sa tim.

Nekim ljudima se nije dopala jedna knjiga. Drugoj grupi se nije dopala druga. Zato nije rješenje da se spale. Valja učiniti da se svi osjećaju udobno.

Amerika je, i uvijek je bila, u manjoj opasnosti od obračuna sa knjigama u kineskom ili sovjetskom stilu i mnogo je ranjivija na kratkovidu ili čak dobronamjernu demokratsku cenzuru. Ljudi su spremni da zabrane knjigu zbog onoga što misle da bi moglo biti u njoj, ili zbog onoga što je neko drugi rekao da se nalazi u njoj.

Amerika ima mnogo problema. Čitanje previše knjiga nije jedan od njih. U stvari, tvrdio bih da naši problemi proizilaze iz upravo suprotnog. Previše vremena provodimo na mreži. Slabo razumijemo istoriju i naše osnovne principe. Čitamo samo stvari koje potvrđuju ono u šta već vjerujemo.

Slušajte, čitanje nečega nije isto što i podržavanje toga. Možete se boriti sa knjigom. Osporavati je. Ne slagati se sa njom. Učiti iz nje.

U vrijeme dezinformacija i nepravdi, treba čitati šta god pokušavaju da drže podalje od vaših očiju i mozga. Čitajte opasno. Čitajte ono što bi radije da ne vidite, ne znate, ne mislite. Borite se sa tim. Osporavajte ga i ne slažete se sa njim.

I, prije svega, učite iz pročitanog.”