Decenijama je brinula o porodici i domaćinstvu dok je njen muž radio u Njemačkoj, a sada, u starosti, prisjeća se godina provedenih u samoći i žrtvama koje je podnosila.
Iako je finansijski uvijek bila sigurna zahvaljujući suprugu koji nije zaboravio svoju porodicu ni dok je bio daleko, Ana priznaje da najviše žali što nisu zajedno prošli život – što nikada nije otišla sa mužem u Njemačku dok je on tamo radio kao gastarbajter.
– On je otišao trbuhom za kruhom, a ja sam ostala. Morao je, bilo je teško vrijeme. Slao je novac redovno, nikada nas nije zaboravio – govori Ana tiho, gledajući kroz prozor doma u jesenje lišće.
Godinama brinula o svima
Dok je njen suprug godinama radio na građevini u Njemačkoj, Ana je ostala u Lici, brinući se o svima — njegovim roditeljima, svojima, a kasnije i o njihovoj djeci.
– Ja sam bila ta koja je morala paziti na sve. Kuvala sam, prala, kopala, čuvala starce i djecu. Sve je bilo na meni. A kad bi on došao kući, sve je izgledalo kao da je u redu. A nije bilo – priznaje.
Najviše ju je, kaže, boljelo to što je veći dio života provela sama, dok je muž bio daleko.
– Svi su mislili da imam sreće, da mi on radi napolju i šalje novac. A ja sam noći provodila budna, sama sa mislima, čekajući da se vrati. Djeca su rasla, a mi smo se udaljavali – ispričala je Ana za Dnevno.hr.
“Nije sve u novcu”
Danas, poslije decenija ćutanja i porodičnih obaveza, Ana priznaje da bi, kad bi mogla da vrati vrijeme, postupila drugačije.
– Da sam znala ono što znam sada, otišla bih s njim. Nije sve u novcu. Važno je da si zajedno, da dijeliš život, a ne samo brige preko pisama i paketa – priznaje.
Sa osmijehom punim tuge dodaje: – Sad je kasno za suze, ali možda će neko drugi naučiti iz moje greške.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.