Iz našeg ugla

Blanušin vokabular

Kada je krajem prošle godine izabran za predsjednika SDS, Branko Blanuša vjerovatno nije mogao ni sanjati kakva odgovornost je pala na njegova pleća.

Boris Knežević
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Donedavni politički anonimus, koji je prošle godine „za dlaku“ pobijedio favorizovanog kandidata SNSD za predsjednika Republike Srpske na prijevremenim izborima, na čelu najveće opozicione stranke našao se pred izazovima za koje mu izborni duel sa Sinišom Karanom danas, vjerovatno, izgleda kao dječija igra.

Kada se na izborima sučeljavaš s kandidatom SNSD, nalaziš se na „sigurnom terenu“ i znaš šta možeš da očekuješ. Kada si na čelu SDS, stranke s ozbiljnim istorijskim naslijeđem i dvodecenijskim gubitničkim „bekgraundom“, nikad ne znaš šta te iza ugla vreba.

(Ne)zdrave ambicije partnera iz opozicije, nivelisanje različitih sujeta, podilaženje ego-manijacima i samoproklamovanim Mesijama, mnogo je teži i zahtjevniji posao od izbornog obračuna s Miloradom Dodikom i njegovim poklonicima.

Pročitajte još

Na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, Branko Blanuša pokazao je da ima „šlifa“ za velika djela. Vratio je nadu da pristojnost, odmjerenost i kulturno ponašanje nisu nepovratno izašli iz mode, te da je dobrom dijelu javnosti u Srpskoj došlo „preko glave“ bahatosti, bukanja, primitivizma i lažnog patriotizma.

Međutim, pristojnost, odmjerenost i kulturno ponašanje pokazali su se kao Blanušina ozbiljna slabost u pregovorima s partnerima iz opozicije, koji svojim primitivizmom i „bukanjem“ ozbiljno prijete da pomute slavu onih iz vlasti.

Onima koji na populističku buku, jeftine fore i pozivanje na snagu koju nemaju, pokušavaju da se domognu kandidature koja im ni po čemu ne pripada, nemoguće je odgovoriti na pristojan način. Ako je Blanuša iskreni opozicionar i dugoročno rješenje za SDS, moraće pod hitno da mijenja vokabular.