Čitava radnja dešava se na planeti zemlji u bliskoj budućnosti, kada svijetom dominira jedna vojna supersila kojom upravlja arhont zvani Veliki antropolog. Glavni junak je radnik najamnik uglavnom pasivni posmatrač i slučajni učesnik burnih događaja koji se odvijaju u sumrak ove dekadentne i mračne civilizacije, kojom upravljaju kako se kasnije otkriva androidi.
Pa i sam glavni junak nije siguran da li je mašina ili čovjek. Od samog početka, kada se okrene na peti i napusti Meginu farmu, što je parafraza Bob Dilanove pjesme do kraja kada se civilizacija ljudi i androida samouništava pred njegovim očima, heroj romana prolazi kroz brojne dramatične situacije.
Dobar dio romana provodi na teritoriji koja se zove Romanija, koja predstavlja neku vrstu postmodernističkog Balkana, gdje su ljudske vrijednosti još uvek sačuvane. Čitav roman ima etno strukturu od balkanskog ratničkog tla, preko ciganskih maršuta ka Indiji, sve do sjevernih hiperborejskih predjela, na kojima glavni junak sreće neobične junake Oficira i njegovu plavokosu ženu ljepoticu, cigansku, Indijku, pa i hologram Velikog antropologa.
Akcija koja se pokrene odlaskom junaka sa farme, je kontinuirana i sve komplikovanija, u nekoj vrsti realno vremenskog sleda. Međutim, osnovna radnja samo je dramatuška osnova ovog metafizičkog teksta koji obiluje izuzetno zanimljivom i promišljenom pop filozofijom koja opsjeda glavnog heroja.
Metafizička proza u Petrovićevom romanu izdaleka liči na ponajbolja osvarenja ovog žanra „Zemlju ljudi„ Antoana de Sent Egziperija, „Heliopolis“ i „Na ivici“ Ernesta Jingera, „Tatarsku pustinju“ Dina Bucatija, „Hebdomeros“ Đorđa di Kirika.
Način na koji razmišlja Petrovićev junak pun je rokerskih i bluzerskih konotacija, pa i citata omiljenih pjesnika muzičara Dilana, Tausenda Van Zanta, Žak Brela.
Ponekad Petrović napiše pasose koji bi mogli biti pjesme, ponekad pokuša da bude blizak duhu hrišćanske liturgije i pravoslavnom opredjeljenju svog glavnog junaka. Na čitavoj planeti vodi se rat, glavni junak poput luzera Stanislava Krakova ili Jeržija Kosinskog, prosto ne zna od koga će dobiti batine, biti ranjen ili ubijen. Ili prosto deaktiviran kao android Filipa K Dika.
Roman Militina Petrovića neobično je komplementaran romanu „Atlantida“ Borislava Pekića, u kom se vode hiljadugodišnji ratovi ljudi i androida. Sramna povijest Androsvijeta o kojoj je pisao Pekić ponavlja se na suptilan način i u romanu „Ni kamen na kamenu“. Veliki broj filmofilskih poslastica takođe je utkan u ovaj roman, a sam kraj direktno je posvećen Dejvidu Linu i njegovom „Dr Živagu“, koji umire u ledu i snijegu šapućući ime svoje ljubavi Lare, kao i Ridli Skotu i njegovom „Blejd Raneru“, jer heroj umire ne znajući da li je čovjek ili replikant.
Svakako Petrovićev roman predstavlja duh nove srpske pop metafizičke proze, koja se nastavlja na dugu tradiciju filmske i književne avangarde na ovim prostorima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.